U subotnjem broju Jutarnjeg lista, ministar školstva Pavo Barišić prvi je put, javno i otvoreno, kazao kako hrvatskoj školi ne treba reforma. U apsolutnom vrhuncu dosadašnjeg cinizma, nepotizma i amaterizma desne vlasti, ministar Barišić ustvrdio je da je hrvatska škola izvrsna i da potiče darovitost, a ne štrebanje.
Tvrdnja je to koju, u nekoliko sekundi, može demantirati svaki roditelj čije je dijete u posljednjih dvadesetak godina moralo proći hrvatski školski sustav i bubati napamet ključne rijeke u Čileu, dijelove krvožilnog sustava i godine vladavine Karla Velikog.
Alternativne činjenice
Barišić se tu nije zaustavio. U maniri Trumpovih alternativnih činjenica, jednostavno je izmislio kako hrvatska djeca rasturaju na međunarodnim testovima (nevjerojatno je da novinarka na ovu očiglednu laž nije reagirala, kao što je nevjerojatno da su temu plagiranja jednostavno zaobišli).
Nakon mjeseci ciničnih laži desne vlasti - od predsjednice do Plenkovića - o velikoj podršci kurikularnoj reformi, uz ponešto izmijenjene ideološke okvire, jasno je: Plenkovićeva vlada nema nikakvu namjeru provesti bilo kakvu reformu školstva.
Reforma školstva posljednje je što ova i ovakva vlast želi.
Reforma školstva u kojoj bi djeca mogla početi misliti vlastitom glavom, razvijati kognitivne vještine, formirati kritičko mišljenje, propitivati sustav i preuzimati odgovornost za sebe, u najdubljem je sukobu s neliberalnom revolucijom koja se valja Hrvatskom.
Ne samo da je u sukobu - poraz kurikularne reforme jedan je njenih ključnih strateških ciljeva. Netko od te djece mogao bi se, recimo, pobuniti na ideju ministra obrazovanja koji prepisuje kad god stigne, ili na supijanu i koruptivnu ideju da država povećava, a ne smanjuje, portfelj poduzeća u svom vlasništvu.
Hrvatska neliberalna revolucija pred sobom gazi sve društvene institucije i posljednje ostatke civiliziranog društva. Njeni protagonisti, pod zaštitom navodnog europejca Andreja Plenkovića, agresivno preuzimaju kontrolu nad svim sferama javnog i društvenog života: javnu televiziju, energetiku, filmsku produkciju, školstvo, sport, akademiju, prava žena...
Posebno je jezivo što se u ovom slučaju, ministar Barišić igra sudbinom djece.
Podvale o školi
Iz vlastitog neznanja, nerazumijevanja, cinizma ili čište oholosti, zapravo je nevažno - podvalama o školi koja je među najboljima u Europi, koja potiče duhovni razvoj i darovitost, ministar Barišić doslovno je pljunuo u lice svim hrvatskim roditeljima, klincima i obrazovanim građanima. I građanima kojima civilizacija ipak nešto znači.
Svima njima Barišić je poručio: nevažno je što kažu međunarodni testovi, isto kao što je nevažno što kažu međunarodna pravila o plagiranju. Nevažno je što roditelji naočigled i svakodnevno vide dok s djecom štrebaju i plaćaju skupe instrukcije. Nevažno je što od djece i roditelja radimo imbecile i zatiremo svaku vrstu neovisnog mišljenja.
Važno je samo da se sustav održi - točno ovakav kakav jest, dizajniran da potiče i očuva društveni nepotizam, opći amaterizam, kapilarnu korupciju, močvarnu ekonomiju, državni kapitalizam i ministre plagijatore. Na to, sasvim je jasno, misli ministar Barišić kad priča o duhovnom razvoju. Svaki sustav koji je kadar njega ostaviti za ministra, dobar je sustav.
Zato je poraz kurikularne reforme dosad najteži poraz normalne Hrvatske.
Redakcijski komentar uredništva Net.hr-a
