Vrijeme radnje: ožujak/travanj 1941.
Mjesto radnje: Firenca, Via Pietro Tacca 5
“Zvrrrr, zvrrrr” – “Maro! Maaaroooo!” – “Šta je Ante, šta se dereš?” – “Pa jel ti ne čuješ brzoglas, ajde se javi” – “Završavam ručak, šta se ti ne javiš?” – “Jesam ti liepo rekao da ne volim da me se prekida dok čitam Mein Kampf i maštam o nezavisnoj Hrvatskoj” – “Dobro, dobro, samo ti maštaj, tvoja mašta nas uviek usreći“ – "Alo! Pronto! Jest, stan Pavelićevih, tko je?“ – “Ante, treba te Benito” – “Maro moja, ja se nikad neću načuditi tvojoj naivnosti. Sigurno je Didi opet dosadno pa zaiebava. Što bi mene Duce trebao?! Kakav sam ja igdje ikomu čimbenik?! Joj, joj samo mi svi skupa stavljate na ljutu ranu ljutu travu“.
Poziv iz Rima
Ovaj razgovor je izmišljen. Ali su posljedice tog izmišljenog razgovora postale nažalost brutalno stvarne. Krajem ožujka i početkom travnja 1941. Ante Pavelić s obitelji živi u Firenci. Prethodnih nekoliko godina njegove političke aktivnosti, kao i aktivnosti pokreta kojeg je osnovao, svedene su na minimum.
U tom trenutku on je uistinu čovjek bez ikakvog ugleda i utjecaja kako u Italiji, tako i domovini. Iako nikada nije odustao od snova o neovisnoj Hrvatskoj bio je svjestan da eventualni angažman u tom smjeru nimalo ne ovisi o njemu. I pomirio se s tim. Supruga Mara, odnosno Marija, vodila je brigu o kući i vrtu, sin i dvije kćeri pohađali su talijanske internate, a on sam je dosadu kratio učeći turski jezik.
A onda mu je jednoga dana poziv iz Rima doslovno preko noći promijenio život. Njemu, ali i milijunima ljudi.
Kako su Hitler i Mussolini rasturili Jugoslaviju
Nezadovoljni razvojem situacije u Kraljevini Jugoslaviji Adolf Hitler i Benito Mussolini odlučili su, zajedno sa svojim saveznicima, rasturiti tu neposlušnu zemlju. Pri tom su shvatili da će ju puno lakše osvojiti i kasnije kontrolirati ukoliko ju razlome na manje dijelove. Tako će Sloveniju podijeliti između sebe Njemačka i Italija, Makedoniju Albanija i Bugarska, Srbiju će okupirati Nijemci, a Crnu Goru Talijani.
Najveća se nepoznanica odnosila na sudbinu teritorija na kojem su živjeli Hrvati. Iako je u "Direktivi 25", odnosno naredbi za napad, Hitler spomenuo da će "unutarnje političke tenzije u Jugoslaviji pojačat političkim obećanjima Hrvatima" nitko sa sigurnošću nije znao kako će to nagrađivanje konkretno izgledati. Ubrzo se saznalo.
Dogovorom između Hitlera i Mussolinija odlučeno je da se osnuje Nezavisna Država Hrvatska kao marionetska i kolonijalna tvorevina nad kojom će, unatoč službenoj neovisnosti, političku, ekonomsku i vojnu kontrolu zadržati nacistička Njemačka i fašistička Italija.
Legao kao marginalac, probudio se kao poglavnik
Nakon što je pala odluka o osnivanju države trebalo je još samo odlučiti koga joj staviti na čelo. Pošto je kandidat kojeg su predlagali Nijemci to odbio Hitler je odluku prepustio Mussoliniju. Tako će bespuća povijesne zbiljnosti još jednom pokazati svu svoju nepredvidivost. Splet vojno-političkih okolnosti omogućit će Anti Paveliću da jedne večeri u travnju 1941. legne u krevet kao politički marginalac, a sutradan se, ni kriv ni dužan, probudi kao Poglavnik novostvorene države.
Iako je doista mogao samo sanjati ono što mu se počelo događati Pavelić nije bio u potpunosti sretan čovjek. Nakon što je njemačka vojska 10. travnja 1941. ušla u Zagreb nastanak NDH proglasio je Slavko Kvaternik pozivajući se na "Božju providnost i volju saveznika". Istina, u Poglavnikovo ime, ali ipak bez njega. Ili, kako je to u Firenci, ovaj put autentičnom izjavom prokomentirala Mara Pavelić: "Mi tu sjedimo, a događaji se razvijaju."
Nije to bio kraj omalovažavanja novopečenog Poglavnika. Nakon što je napokon krenuo put Hrvatske Pavelić se 13. travnja morao zaustaviti u Karlovcu. Tu je njemačke i talijanske predstavnike još jednom prije nego preuzme vlast morao uvjeriti da će ispoštovati sve ono što je u međuvremenu i jednoj i drugoj strani obećao.
Dva dana kasnije, gotovo kriomice po mraku zbog straha za vlastitu sigurnost, u pratnji dvjestotinjak ustaša u talijanskim uniformama i na talijanskim kamionima, Ante Pavelić je ušao u Zagreb. Time je započela četverogodišnja strahovlada obilježena rasizmom, ekstremnim nacionalizmom, vjerskim fanatizmom, terorom, progonima, masovnim ubojstvima i genocidima.
Tragične posljedice
Vrijeme radnje: ožujak/travanj 1941.
Mjesto radnje: Firenca, Via Pietro Tacca 5
“Zvrrrr, zvrrrr” – “Maro! Maaaroooo!” – “Što je Ante?” – “Pa jel ti ne čuješ brzoglas, ajde se javi” – „Alo! Alo! Prooontooo!“ – „Tko je Maro?“ – „Ma nitko, puče veza.“ – „I bolje! Isključi tu spravu i odnesi ju u podrum da mogu na miru nastaviti maštati.“
Kao i razgovor s početka teksta, i ovaj je izmišljen. I dok su posljedice prvog nažalost postale stvarne, posljedice ovog ostat će nažalost za previše ljudi nestvarne.
