"Ionako ću uskoro krepati, pazi ti svoju familiju!" - rekla mi je, uz smijeh, moja 88-godišnja baka koja živi u Domu u Vukovarskoj ulici u Splitu nakon što je čula vozila Hitne pomoći koja odvoze njezine susjede zaražene koronavirusom. Vječiti borac i zafrkant na svoj, a i na tuđi račun, pa što će njoj, koja je s dvojicom malih sinova udovica postala u 29., sada nekakav virus poremetiti duh?! Trudila se i sada uvjeriti me u to objašnjavajući da je ona svoje proživjela ali isto bi, kaže, samo htjela bar još jednom vidjeti svoju jedinu praunuku, moju kćer.
Na poziciji ravnatelja i nakon nepravomoćne osude
Paralelno dok razgovaram s njom surfam i gledam TV jer taj dan nisam radila. I naletim na ravnatelja Ivana Škaričića. Moja baka i nije od nekog kukanja i nije mi do sada nešto posebno spominjala ravnatelja iako je u Domu već godinama. Ja ga tako pozorno slušam dok u mrklom mraku govori, iza njega starčiće odnose na nosilima, a on hladno poručuje da su korisnici temperaturu imali već desetak dana, ali ne zna on zašto se prije ništa nije poduzelo jer, kaže, pa nije on doktor.
O. K. I nije, i zaista i ne mora biti. No očito i ne mora imati nikakve veze sa strukom u najširem mogućem smislu, može biti arheolog i profesor povijesti. I ne mora čak postojati natječaj da bi on postao ravnatelj. Jer prije sedam godina, kada je on, bivši HDZ-ov saborski zastupnik i HDZ-ov gradonačelnik Omiša na novim izborima izgubio, natječaja za mjesto ravnatelja i nije bilo. Pitalo ga se tada: "Pa otkud vi, niste iz struke, nemate iskustva, nije bilo ni natječaja?". A on je rekao: "Pa moram i ja negdje raditi, dosta sam bio bez posla." I radio je sve te godine, pa i posljednje dvije iako je 2018. nepravomoćno osuđen zbog zloporabe ovlasti i štete u omiškoj gradskoj blagajni.
Zapošljavanje po stranačkom ključu
Policija je i sada u Domu, provodi izvide, krenulo je raspetljavanje, tko je koga zvao, tko se kome javio i nije javio, različita izvješća i komisije, komada dva, sve da rasvijetle priču. Škaričić je u izolaciji, ali i dalje je - ravnatelj. Na kraju, u tom klupku, ne ulazeći u to je li on formalno napravio sve potrebne korake da se zarazu spriječi i je li i tko točno napravio propuste, koronakriza ponovno je ogolila još jedan školski primjer zapošljavanja po stranačkom ključu. Jedino tada ne treba ni natječaj, ni struka, ni iskustvo - baš ništa osim stranačke pripadnosti. I ne, naravno da nije problem što je Škaričić u HDZ-u - neprihvatljivo je da se ljude diskriminira po stranačkoj iskaznici bilo koje stranke - ali problem je što je posao dobio samo zato što je u HDZ-u.
- Leona Šiljeg: 'Svaku godinu pamtim po nečemu. Ova se baš potrudila. O. K., 2020., pokazala si zube'
- Boris Mišević: 'Pokušavam izvući najbolje iz ovoga. Vidim šansu da u pauzi napravimo reset svega'
Nije dakako prvi, nažalost ni zadnji, to je nepisano, u nekim situacijama i pisano pravilo, kao kada se kadrovira državnim tvrtkama po kvotama iz vladajućih koalicija. Mnogih "škaričića" je bilo i u drugim strankama i opcijama i svi oni nepravedno bacaju sjenu na sve one druge koji pošteno, često i za malu plaću rade u javnom sektoru. A koliko god se svima nama životi i nepovratno mijenjaju zbog koronakrize, kroz isto će proći i globalna i hrvatska politička scena, virus uhljebljivanja i dalje mi se čini najotporniji. Pa i, kako moja baka kaže: "Odnit će đava tu koronu", no za ovaj drugi virus cjepivo kao da se i ne traži.
