Manevar poglavara Katoličke crkve koji je potezom pera posjed usred Hrvatske, procijenjen na oko 25 milijuna eura, dodijelio talijanskim benediktincima, unatoč činjenici da domaćim sudovima nije na kraj pameti bilo takvo rješenje, možda je jedna od pozitivnijih stvari koja se dogodila u nakaradno postavljenim odnosima Crkve i države u Hrvata.
Čak i kod najzagriženijih katolika i vjernika morao se, naime, pojaviti crv sumnje u nepogrešivost pape, kao i u to da je iza njegovih poteza uvijek pravda, a ne goli interes i u krajnjoj liniji novac.
Otkrili smo također nevjerojatan šlamperaj i rasipanje nacionalnog bogatstva koji su se događali daleko od očiju javnosti. Na konkretnom primjeru benediktinskog samostana i zemljišta u Dajli kod Novigrada shvatili smo što je sve bilo moguće napraviti na naš račun, a da nas o tome nitko nije pitao.
Biskupi se bacili u biznis
Pojednostavljeno stvari, koje su do sada iscurile u javnost, stoje ovako: Osimskim sporazumima plaćena je naknada za oduzetu imovinu i nekretnine, što je uključivalo i istarske samostane. No, hrvatska je vlast 90-ih, slijedeći politiku neumjerenog dodvoravanja crkvenim vlastima, te iste nekretnine, za koje je naknada već bila plaćena, vratila Crkvi, u konkretnom slučaju Dajle – Porečkoj biskupiji.
Potom su se odvijala dva procesa. Talijanski benediktinci počeli su, što unutar Crkve, što pred svjetovnim vlastima, tražiti da samostan i zemljište u Dajli bude vraćeno njima, a Porečka biskupija bacila se u biznis rasprodaje poklonjenog.
Navodno je sav novac od prodaje vrijednog zemljišta privatnim poduzetnicima u komercijalne svrhe Biskupija potrošila na gradnju sjemeništa i crkvenih objekata. Ostaje da im vjerujemo na riječ jer račune nisu objavili niti će ih se sad, kada je sve otišlo u sfere visoke državne politike, o njima pitati.
Kaos nakon jednog poteza pera
U najnovijoj epizodi te trakavice dolazimo do papina poteza perom. Čovjek je osnovao komisiju u kojoj je, napomenimo i to, aktivno sudjelovao i prvi čovjek Crkve u Hrvata Josip Bozanić. Napisan je sporazum Porečke biskupije i talijanskih benediktinaca. Nije ga htio potpisati porečki biskup Ivan Milovan, pa je papa, poslovan čovjek kakav jest, i tome doskočio. Na minuticu je suspendirao neposlušnog biskupa i doveo drugog da stavi paraf. Rezultat je ovjereni ugovor koji Biskupiju obvezuje da vrati zemljište, plati sve troškove i još 4,5 milijuna eura naknade štete. Biskupija taj novac nema i prijeti joj bankrot.
I što sad? Papa je rekao i učinio ono što je Crkvi bilo u interesu, kao što je to napravio i mnogo puta do sada, uključujući i puno skandaloznije slučajeve kad je izostala pravodobna i čovječna reakcija na monstruozni pedofilski skandal u irskoj Katoličkoj crkvi, te se umjesto toga pristupilo sustavnom zataškavanju skandala i zaštiti pedofila.
Biskup Milovan ne može tražiti Bozanićevu pomoć, koji, s obzirom na presudu komisije, misli da je to pravedno, ili, s obzirom da se naveliko spekulira o nastavku njegove karijere u Vatikanu, ima neke druge interese na umu.
Ostali biskupi mudro šute, ne žele javno iznijeti svoj stav o skandalu, nego mudruju o potpuno svjetovnom pitanju rada trgovina nedjeljom, pritom svodeći ženski dio hrvatske populacije na njihove reproduktivne organe.
Premijerko, pomozi!
Od predsjednika Ive Josipovića teško da će dobiti podršku, a šef oporbe Zoran Milanović, po svom običaju, mudro šuti.
Brže-bolje biskup Milovan pohitao je premijerki Jadranki Kosor pojadati se. Ispravno je zaključio kako je ona jedina adresa na kojoj bi mogao nešto ušićariti. Ne treba ga osuđivati, naivci koji su dva puta platili isti ceh možda popuste i treći put. Jadranka Kosor je pred izborima u koje je spremna uložiti apsolutno sve ne bi li ih dobila. Ovaj skandal u Istri iz više je razloga zadnje je što joj je trebalo. Taman je naklonost tamošnjih birača dobila potpisom na milijunski ugovor za projekt Brijuni Rivijera i o istom trošku zavadila oporbenu koaliciju, kad ju je udario ovaj grom iz vedra neba.
Nema rješenja koje bi sve strane moglo zadovoljiti. Od potpuno opravdanih prijedloga za reviziju međunarodnih ugovora s Vatikanom vjerojatno joj se diže kosa na glavi. Nezgodno je da se neposredno prije izbora zamjera Crkvi, a opet, ispast će loša državnica ne reagira li na kontroverzno oduzimanje imovine hrvatskim biskupima u korist talijanskih benediktinaca.
Na Badiji umjesto sportaša i djece stoluje franjevac Zovko
Otvoreno je i nimalo zgodno pitanje u koliko smo još slučajeva prebogatoj Crkvi dva puta plaćali i vraćali ono što joj je u bivšoj državi konfiscirano, te hoće li još koji put po Istri i Dalmaciji na sličan način samostani i milijunska imovina otići u tko zna čije ruke. U krajnjoj liniji, slučaj samostana kraj Novalje i nije toliki presedan kako se na prvi pogled čini. Iako nije identičan ni po odjeku ni po krajnjoj posljedici. Oni boljeg pamćenja sjećaju se primjera povrata samostana na korčulanskom otočiću Badiji u krilo Crkve. Hrvatska je 2003. vratila zadarskoj franjevačkoj provinciji otočić poznat po tome da su se tamo za natjecanja spremali vrhunski hrvatski sportaši i održavale razne ljetne aktivnosti za djecu. E onda su se franjevci dogovorili dati ga na korištenje hercegovačkoj braći na 99 godina, pa sad tamo umjesto sportaša i djece boravi kontroverzni prognani hercegovački franjevac Jozo Zovko.
A da osnujemo povjerenstvo?
Kad o svemu tome dobro razmisli, Jadranka Kosor vjerojatno bi se najradije pokrila dekicom po glavi i pričekala da prođe. No, kako to tako ne ide, napravila je sljedeću najbenigniju stvar, napisala papi pismo u kojem će mu oštro i odlučno reći kako cijela stvar nije u redu. Toliko je snage, valjda, imala suprotstaviti se 'osvjedočenom prijatelju Hrvatske', zbog kojeg je cijeli državni vrh onomad titrao čitava dva dana uz milijunske troškove ispostavljene građanima u bankrotu.
Ako ni to ne bude dovoljno, uvijek može osnovati komisiju ili povjerenstvo kao prijelazno rješenje do izbora.
