Nakon što su zaštitne maske postale obavezne u javnom prijevozu, za dolazak k liječniku, ulazak u trgovine, pošte itd., posve je jasno da su sve obitelji u Hrvatskoj opterećene novim, značajnim troškom. Ako kutija od 50 jednostavnih jednokratnih maski stoji od 166 do 180 kuna, a epidemiolozi upozoravaju da jedna traje maksimalno tri sata, trošak se penje na nekoliko stotina kuna mjesečno po osobi. Naravno, u ponudi su i višekratne maske od tkanine, ali i one koštaju i treba ih održavati, a njihov stvarni učinak je još uvijek diskutabilan.
Nesumnjivo je da nabava zaštitnih maski, rukavica i dezinficijensa ulazi u novo obvezno opterećenje za kućne budžete i predstavlja problem i osobama s prosječnim primanjima, no zabrinjava da su i najsiromašniji građani ostavljeni da se sami opskrbljuju kako znaju i umiju. Ili će ostati nezaštićeni, uz prijetnju da ih se izbacuje iz javnog prijevoza ili iz trgovina.
Svi centri za socijalnu skrb u Hrvatskoj objavili su upute za rad s korisnicima u uvjetima epidemije, smanjen je broj sati u kojima su djelatnici centara direktno dostupni, a tih dana se traži da korisnici čekaju ispred centra, popunjavaju upitnik, mjeri im se temperatura i obavezno je nošenje maski. Posvuda je masnim slovima otisnuto da su maske obavezne.
Ne 'izbacuju' se oni bez maske, ali...
Na upit upućen Centru za socijalnu skrb Zagreb – je li na razini Centra donesena ikakva odluka o dijeljenju maski socijalno ugroženim građanima, ili korisnicima usluga njihova centra, dobivamo negativan odgovor. Zaposlenici su obavezni svakodnevno nositi zaštitne maske i pretpostavljamo da su njima maske osigurane na poslu, da ih ne moraju kupovati sami, no korisnicima Centra maske službeno nisu osigurane.
"Iako na razini centara za socijalnu skrb nije donesena odluka o dijeljenju besplatnih maski, korisnicima koji prilikom dolaska u centar nemaju uz sebe masku, zaposlenici istu osiguraju u prostoru centra, kao i dostupnost dezinficijensa za ruke te mjerenje temperature beskontaktnim termometrom", navedeno je u odgovoru iz Centra za socijalnu skrb Zagreb. Utješno je da se osobe koje dolaze pred Centar ne "izbacuju" ako nemaju masku, ali evidentno je da problem nije riješen, da nije osmišljen nikakav oblik pomoći građanima na rubu egzistencije u nabavi zaštitnih maski i druge zaštitne opreme.
Upute centrima su stigle s više razine, s razine Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a u tim uputama nema, očigledno, ni riječi o onima kojima golo preživljavanje ovisi o socijalnoj pomoći.
Pokušali smo saznati i u Ministarstvu jesu li osmišljeni ikakvi specijalni modeli pomoći socijalno najugroženijim građanima u nabavi zaštitne opreme, ili su možda tek u pripremi – no i tu je odgovor negativan. Odnosno, očigledno se smatra da osobe koje koriste neke oblike socijalne pomoći moraju od tih sredstava sami izdvojiti za zaštitnu opremu.
Na direktan upit Ministarstvu, jesu li osmišljeni ikakvi mehanizmi pomoći u nabavi zaštitne opreme za socijalno najugroženije građane, dijeljenje besplatnih maski ili vaučeri za povoljniju nabavu, dobivamo indirektan odgovor iz kojeg jasno proizlazi da tih mehanizama nema, niti ih se planira u ovom trenutku.
'Već postoje mehanizmi pomoći...'
"Prava iz sustava socijalne skrbi se ostvaruju u centru za socijalnu skrb koji rješava u prvom stupnju u području socijalne skrbi. Zakonom o socijalnoj skrbi je propisan niz novčanih naknada i socijalnih usluga. Jedna od novčanih naknada kojoj je cilj prevencija siromaštva je zajamčena minimalna naknada, a pravo na istu mogu ostvariti kućanstva koja nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba i ispunjavaju zakonom propisane uvjete za ostvarivanje navedenog prava. Također, ističemo i jednokratnu naknadu koja se može odobriti osobama koje zbog trenutačnih materijalnih teškoća nisu u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe nastale zbog rođenja ili školovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, elementarne nepogode i slično.
Sve osobe koje su u teškim materijalnim prilikama, mogu se obratiti nadležnom centru za socijalnu skrb gdje će dobiti cjelovite informacije o mogućnostima zadovoljavanja potreba i ostvarivanja prava kroz sustav socijalne skrbi te će, ako ispunjavaju Zakonom propisane uvjete, ostvariti neko od prava. Dakle, za naše socijalno najugroženije građane već postoje mehanizmi pomoći i zaštite kroz postojeće naknade u sustavu", stoji u pisanom odgovoru iz Ministarstva.
Drugim riječima, stav Ministarstva socijalne skrbi jest da već postoje dostatni mehanizmi zaštite kroz "postojeće naknade u sustavu", da nije potrebno uvesti dodatne mjere pomoći u nabavi zaštitne opreme, odnosno – da si siromašni građani iz postojećih naknada sami trebaju izdvojiti dio novca za zaštitne maske.
