Od ukupno 18,41 kilometar četvorni Savudrijske vele, Slovenija odlukom Arbitražnog suda iz Haaga dobila 14,96 kilometara četvornih, odnosno 81,03 posto ukupne površine. S druge strane, Hrvatskoj je "preostalo" tek 3,44 četvorna kilometra ili 18,7 posto Savudrijske vale. U konačnici, to znači da Hrvatskoj prema odluci suda iz Nizozemske pripada samo jedna, a Sloveniji čak četiri petine zaljeva!
"Do ovakve odluke je došlo jer se prirodni tok korita rijeke Dragonje nije uzeo kao kriterij za određivanje granice, već Kanal svetog Odorika. Naime, melioracijskim je radovima pedesetih godina taj tok promijenjen, a međunarodno pravo jasno kaže da ako rijeka naglo promijeni tok, kriterij za određivanje granice je njezino prirodno korito, što se donošenjem ovakve odluke koja je na štetu Hrvatske - nije poštovalo " podsjetila je za Slobodnu Dalmaciju prof. dr.Vesna Barić Punda, pročelnica Katedre za međunarodno pravo i međunarodno pravo mora. Pojasnila je i koje su posljedice:
"Slovenija je tražila cijeli Piranski zaljev, a mi smo predlagali crtu sredine, a prema ovoj odluci oni su tu spornu polovicu prema nama, prema našoj obali - podijelili u korist Slovenije. To točno pokazuju izračuni kolegice Filipović" kaže dr. Vesna Barić Punda.
Upozorenje još 2009.
SANADER OTKRIO KAKO SE NATEZAO SA SLOVENCIMA: ‘Pitao sam ga zašto nas ucjenjuje i rekao – Upamti, ne damo niti centimetra zemlje’
Vodeći hrvatski stručnjaci za međunarodno pravo, među kojima akademici Vladimir Ibler i Davorin Rudolf,dr. Davor Vidas i predsjednik Hrvatskog društva za međunarodno pravo Hrvoje Sikirić još su 2009. otvorenim pismom upozorili javnost da predloženi arbitražni sporazum nije prihvatljiv. Tvrdili su da se radi o nekoj vrsti politički konstruiranog sporazuma koji ne smijemo prihvatiti jer će se u protivnom o pravnom pitanju odlučivati i na temelju drugih argumenata.
"Naglašavamo da pitanja razgraničenja, kao i s time povezana teritorijalna pitanja Hrvatska treba rješavati isključivo na temelju međunarodnog prava, a da pojedine odredbe predstavljenog teksta sporazuma to mogu dovesti u pitanje", upozorili su pravni stručnjaci političare na zamke.
Sadržaj arbitražnog sporazuma više se puta mijenjao i nadopunjavao na zahtjev slovenske strane, iako ga je tadašnji povjerenik za proširenje Europske unije Olli Rehn predstavio dvjema vladama kao dokument - "uzmi ili ostavi". Tadašnja politička garnitura, na čelu s HDZ-om šutke je pristala na sve, jer je to bio jedini način da Slovenija prestane ucjenjivati i potvrdi ulazak Hrvatske u EU.
Politički sporazum, a ne proceduralni tekst
Temeljni problem je bio što je od samog početka predloženi sporazum o arbitraži između dvije države bio političko-pravne naravi, umjesto proceduralno-pravni tekst, što bi sporazum o arbitraži o graničnom pitanju trebao biti.
Hrvatski su pravni stručnjaci još 2009. primijetili da bi se predviđenim izborom sudaca mogla dovesti u pitanje nepristranost arbitraže, što se na kraju i dogodilo. Nisu bili suglasni s prijedlogom da predstavnici Europske komisije sastavljaju popis kandidata za arbitre, s kojeg su se birali oni koji će suditi u graničnome sporu između dviju država, umjesto da nominiranje kandidata za suce bude isključivi izraz suverene volje država.
Zato su Ibler, Rudolf, Vidas i Sikirić zaključili da je riječ o tekstu arbitražnog sporazuma koji nije prihvatljiv bez dodatnog preciziranja sadržaja i domašaja pojedinih odredaba, no do toga, nažalost, nije došlo, pa je Hrvatska sada u situaciji da ju se diplomatski pritišće iz Europe zbog neprihvaćanja pravne, ali faktički, dijelom i politički implicirane odluke iz Haaga.
Na kraju se pokazalo da su bili u pravu jer se odluka o granici na moru u Savudrijskom zaljevu i nije donijela isključivo na temelju međunarodnog prava, nego - kako je to Sporazum o arbitraži i predviđao - i na načelu pravičnosti i dobrosusjedskih odnosa.
