Predsjednički kandidat i europarlamentarac Mislav Kolakušić na izborima je doživio fijasko. Najavljivao je pohod na 600.000 glasova, a nakon prebrojenih više od 99 posto glasova dobiva tek 111.739 glasova, odnosno 5,87 posto. Nakon što je bio najveće iznenađenje izbora za Europski parlament i tamo osvojio mandat, Kolakušić je snažno rastao prema anketama. No, posljednji dani uoči izbora pokazali su slabiji rezultat i na anketama, a sada su i sami izbori pokazali slab rezultat za Mislava Kolakušića.
Kolakušić je svoju kampanju gradio isključivo na društvenim mrežama, samo na Facebooku ima više od 160.000 pratitelja. Nikad nije otkrio detalje o svome izbornom stožeru. Zna se samo da ih je četvero pobjeglo iz njegove Udruge Antikorupcija zbog nedostatka komunikacije i neusmjerenosti na parlamentarne izbore. Kolakušić je još ljetos tvrdio kako želi biti eurozastupnik i predsjednik.
Građane nije obilazio, jer smatra kako je dovoljno što je to učinio na europarlamentarnim izborima, a skromnost njegove kampanje dokazuje i prvo financijsko izvješće koje je morao dostaviti DIP-u, u kojemu je obznanio kako je potrošio samo 12 kuna.
Prazna kulisa iza velikih priča
Iza megalomanskih obećanja o povećanju ovlasti, otpuštanju 100.000 ljudi iz javne uprave, izmjenama Ustava, ostala je prazna kulisa. Napadao je protukandidate zbog korupcije, što mi je bila glavna tema i u eurokampanji, optuživao ih za kukavičluk zbog odbijanja dolaska na debatu koju je trebao organizirati RTL, smatrao ih manje vrijednima i govorio im da se maknu iz predsjedničke utrke...
Medije je dobar dio kampanje izbjegavao. Nije davao izjave, a tijekom cijele kampanje gostovao je u intervjuima na RTL-u, N1 televiziji i kod Aleksandra Stankovića na HRT-u. Na istoj je televiziji nastojao eskivirati i debatu, rekavši kako ne može otići iz Bruxellesa jer radi, a posljednji intervju prije izbora, na N1 televiziji, otkazao je 45 minuta prije njegova početka, navodno zbog bolesti.
Cezar, Duce ili Tuđman?
Politički analitičari su ga razapinjali da želi biti Cezar, Dario Juričan ga je prozvao Duceom, a njegova ideja o polupredsjedničkom sustavu francuskog tipa (odbijao je svaku sličnost s Tuđmanom) s oslabljenom ulogom premijera nije se, očito, svidjelo velikom dijelu birača, koji u njemu nisu vidjeli novog vođu. Možda su shvatili kako je gotovo nemoguće održati takva obećanja, koja su vrlo često koketirala s populizmom. Ako je Kolakušić samo htio biti popularan, na stranu sve što je obećao, nije niti u tome uspio.
Napeto, gotovo vojničko držanje s naglim pokretima, strog pogled i duge rečenice izgovarane odsječno, visokim tonalitetom na granici vike, sigurno su bile neugodno iznenađenje čak i za one koji su razmišljali o tome da glasuju za njega, iako je bio rijetka pojava u eteru.
Kolakušić je ostao četvrti, ali je izvjesno kako bi mogao ostati na jednoznamenkastoj potpori i u Bruxellesu, daleko od očiju javnosti. Bitka za prvog hrvatskog populista je, čini se, ponovno otvorena.
