Oh, veselja! Željko Kerum ima novu ideju. Dakle, siroti Poljaci, zbiljski bogobojazan narod, uspjeli su podići najviši kip Isusa krajem 2010. godine, da bi ih Peruanci prešišali za metar samo pola godine kasnije. To nije bila nikakva poruka, niti pouka splitskom gradonačelniku Splita, koji je odlučio da će splitski Isus biti najveći.

On, opravdano se sumnja, nije ni čuo za ova dva kipa. Boli ga briga, jer se on, Kerum, natječe s "37 metara visokim kipom", Isusom iz Rio da Janeira, koji je u stvarnosti ipak nekoliko metara kraći, ili bar metar viši, ako računamo visinu postolja. A ako računa na postolje, onda ga Bolivija "šiša" za metar... No, podaci o tome gdje se na kugli zemaljskoj nalaze "gubitnici" u ovom natjecanju, samo su krajnje marginalni detalj u Kerumovoj nadahnutoj noćnoj obznani.

Ekstaza u Dnevniku

Pa ne mogu južnoamerički i poljski križari biti motiviraniji od njega!

Scenarij po kojem bi se sutra mogao naći novi fanatik s 45 metara visokim kipom ne izaziva u njemu nikakvu zabrinutost, a kamoli još gora mogućnost da se takav originalni mislilac ne pojavi, jer su svi u međuvremenu shvatili da ta ideja baš i nema smisla.

Ne brine ga ni sudbina Touchdown Jesusa iz američkog Ohija, kojega je pogodila munja i ogolila ga "do kostiju", odnosno armature. A bio je upola manji od onog koji će Kerum pokloniti Splitu! Nadajmo se da će ga zaista pokloniti ako se i upusti u taj projekt, a ne će ga nekim zaobilaznim putem platiti gradskim novcem.

Čovjek je tako hrabro grabio k svom zalogu za ovozemaljsku i onozemaljsku slavu, da mu je od ekstaze glas umalo pukao kad je u Dnevniku pjevao o dobro nam znanom junaku koji je preminuo prije dvije tisuće godina. Ili se ipak više upljuvao hvaleći sebe? Za konačni zaključak potrebna su dodatna vještačenja.

Za paletu majmunarija uvijek spreman

Ako je razlog ovom križarskom pohodu Željka Keruma stvaranje nove turističke atrakcije, onda možda nije loše da se još jednom osvrne oko sebe. Dosad je Split na vlastitom umjetničkom dojmu uglavnom mogao zahvaljivati arhitekturi koju mu je u amanet ostavio pogani Dioklecijan, jedan od vladara carstva koje je u to doba još uvijek progonilo kršćane. Širenje grada može zahvaliti bezbožnom komunizmu. A što je napravio Kerum? Ukratko, samim svojim postojanjem dokazuje teoriju o evoluciji, jer je primjer čovjeka spremnog na široku paletu majmunarija.

Zašto onda ne bi udario kontru Poljacima, Peruancima, Brazilcima i Bolivijcima i podignuo najveći kip Charlesa Darwina na svijetu? Dvadesetak metara i doviđenja.

Socijalni aspekt, onaj do kojeg je originalni Isus – onaj od krvi i mesa, a ne kamena i zlata – navodno ponajviše držao, izostao bi i u ovom slučaju. No, barem bi se Kerum iskupio za svoje kontriranje evoluciji Splita i za rikverc u koji ga je ubacio, kako u ekonomskom, tako i u kulturnom, demokratskom i gotovo svakom drugom smislu. Pokazao bi dozu dovitljivosti, nepredvidljivosti, originalnosti, da je divlji, svjež i drugačiji. Možda čak tada ne bi morao zbog izgradnje Isusa prodati svoj trgovački lanac, Jokera, Fakera ili nekretnine na zapadnoj obali. Možda bi Splićani počeli učiti nešto novo. Biologiju, za početak. Možda bi naučili da homoseksualnost nije bolest, što ih uči Crkva. Možda i igrači Hajduka prestanu misliti da je dovoljno prekrižiti se uoči utakmice i možda shvate da je ključan trening.

Koga briga za smisao kad je veličina tu?

No, budući da se originalno dosjetio Franje Tuđmana i odlučio ga nasaditi na dosad junacima neoskvrnjenu Rivu, takvo što je previše za očekivati od gradonačelnika Splita. Što se njega tiče, bitno mu je samo da je njegov Isus najveći.