"Kada bih mogla hodati, bila bi to sloboda za mene. Sada pomalo hodam sa štapovima, vježbam, imam psa koji mi radi društvo, a dan ispunjavam izradom nakita. I imam želju - biti samostalnija i spremna sam uložiti trud da to postignem, baš jako", govori nam 27-godišnja Katarina Nobilo iz Lumbarde na Korčuli.
Ova mlada djevojka od rođenja ima cerebralnu paralizu i sanja veliki san - operaciju koja će joj omogućiti da stane punim stopalom na tlo, da dobije oslonac i da napravi samostalni korak u život.
Život ju nije mazio, rodila se kao blizanka i kao prvorođena sestra stavljena je u topli reanimator. Drugi dan prestala je disati i zbog nedostatka kisika dobila cerebralnu paralizu. Krenula je borba života koja traje i danas.
Katarinin otac Željko kaže, to su terapije i vježbe tijekom čitavog života. Borba je to, ali oni ne odustaju.
"I nema mjesta gdje nismo bili. Na fizikalne terapije odlazila je u Zagreb, Vela Luku, kad bi se zbrojilo - sveukupno je provela šest godina na raznim fizikalnim i robotskim terapijama. Uspjeli smo Katarinu osoviti na noge zahvaljujući terapijama u Poliklinici Glavić i to nam je dalo poticaj da vidimo što možemo postići dalje", govori nam otac Željko. Iza Katarine su operacije, mukotrpan rad ali sve to nije im teško samo da Katarina bude što samostalnija.
Jutrom obično uz asistenciju izlazi van – ide u poštu, banku ili trgovinu.
"Osim toga, bavi se izradom nakita – narukvica i naušnica – što joj ispunjava dan. Tijekom sezone uspije prodati nakit turistima jer je mjesto u kojem živimo turističko i svi je poznaju pa od nje kupe", otkriva nam njezin otac o ovoj borkinji života koja se ne predaje, koja voli biti korisna i sama zaraditi za svoje terapije. Voli biti korisna, doprinijeti obitelji.
Katarina izrađuje narukvice, naušnice i drugi nakit od stakla i kamena. Prvo je mislila da neće uspjeti, ali sad već ima vjerne kupce. Nakit prodaje preko Facebook stranice i Instagrama, a često i u Splitu ili na Korčuli.
Otac Željko svjestan je da idu godine i pokušavaju napraviti sve da je Katarina što samostalnija, da što manje ovisi o tuđoj pomoći. "I ona se grčevito bori za bolji život", govori nam njezin otac.
A put ih je odveo u Njemačku u ortopedsku bolnicu Aschau gdje su joj operacijom napravili korekciju tetiva. "Liječnici su nam tada rekli da ima potencijala za dodatne operacije kojima bi se ispravio kuk koji je izvan svog položaja i otežava joj hodanje. Potom bi se radila korekcija stopala koja su sada okrenuta prema van i kako bi ona mogla gaziti stopalom i koristiti prste na ravnotežu .Trenutačno stoji na petama, a prsti joj ne sudjeluju u hodu", govori nam otac o tome koje su mogućnosti za Katarinu.
No ona hoda "zgureno" pa bi se operacijom napravila i korekcija tetiva. Mogućnosti su im predočene, no trošak operacija popeo bi se na 100 tisuća eura. Do sad je obitelj skupila 40 tisuća eura.
Štede, pomažu prijatelji, organiziraju se akcije
Nije lako, na pitanje kako su do sad skupljali novac, otac Željko kaže: "Štedimo i posuđujemo od prijatelja, kumova, tu je nešto novca od turizma. Ali toliko sredstava, koliko treba za Katarinine operacije, sami ne možemo prikupiti. Zato smo pokrenuli humanitarnu akciju", govori otac.
Na široko se angažirala i njihova zajednica na Koručuli. Početkom godine održan je Humanitarni koncert koji je na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja, u župnoj crkvi. I popularni Kerekesh teatar krajem prošle godine na Korčuli je izveo predstavu humanitarnog karaktera za Katarinu.
I Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula na svojoj stranici pozvala je ljude dobre volje da se priključe humanitarki jer i napisali "Za našu bivšu učenicu Katu". Srce ljudi je veliko, lokalna zajednica, prijatelji i ljudi dobre volje angažirali su se kako bi pomogli, ali još je dalek put do iznosa koji ovoj djevojci treba
U razgovoru s Katarinom osjeti se iskrena želja za da prohoda, dobila nas je svojom poniznošću, vedrim glasom i željom da uspije, a onda kao da to nije bilo dovoljno, oborila nas je porukama preko mobitela.
'Želim život bez straha i trepnje'
Napisala je u SMS-u: "Zaboravila sam Vam reći da imam puno prijatelja koji me podržavaju i s kojima se volim družiti i veselim se životu - i poručujem svima koji se bore u životu i imaju slične ili iste situacije da se bore i da ne gube nadu jer da je na kraju sve moguće. I jako sam zahvalna na podrški i pomoći jer to je što ti u ovim stvarima pomaže. Jedan doktor u Hrvatskoj mi je rekao da meni više nema pomoći, ja sam ga pozdravila i rekla idem ja dalje. I to, sad već pomalo hodam!"
Slavodobitna je to poruka velike borkinje koja ne priznaje poraz, koja ruši predrasude da ne može. I ona s cerebralnom paralizom grabi korake, na petama, uz dva štapa i podršku drugih, ali se kreće!
I sada želi samo stati punim stopalima na tlo, dobiti stabilnost i toliko željenu mogućnost da hoda sama.
"Želim život i budućnost bez straha i strepnje. Želim bar malo kako tako hodati i pokazati svima da mogu i hoću", napisala je Katarina u svojoj poruci.
Ako se želite uključiti u akciju prikupljanja novca za Katarinu, koju organizira Udruga Deša Dubrovnik, možete to učiniti skeniranjem koda i uplatom na račun:
