Mjesec dana nakon potresa Zagreb je veliko gradilište. Na svakom se koraku nešto ruši, građevinski materIjal i namještaj može se naći po cijelom gradu. Napuknuti krovovi, zidovi, kupole...
Zagreb je mračniji grad nego što je bio prije mjesec dana, kao što su i njegovi stanovnici.
"Još nemamo plin. Život nam izgleda kao da smo u nekoj ratnoj
zoni", kaže Una Radić, stanarka Gundulićeve
ulice. U potresu im je puknula nosiva greda krova i urušio se
dimnjak.
''Svatko je pokušao pronaći nekog tko zna nekog da se netko javi
na telefon zato što se GSKG uopće nije javljao na telefone.
Vjerujem da oni imaju neki režim rada zbog pandemije. I to je sve
toliko stravično sporo da smo mi čekali 10 dana da se otpuste
sredstva koja mi imamo na pričuvi da bi mogli krenuti u radove",
dodaje Una.
O radovima Mirjana iz Čučerja može samo sanjati. Ona, kao i
njezinih 50-ak sumještana ni četiri tjedna nakon potresa ne
znaju koja je sudbina njihovih domova. Još ih nisu posjetili
statičari.
''Ne mogo vam uopće reći kako se osjećam, prestrašno. Meni je to
iskreno šok na šok, teško….", govori Mirjana
Facković.
A ništa drugo nego ostati nisu mogle sestre Grobenski. Ljiljana
nas je uvela u njezin razrušeni dom u Dankovcu. Statičari su
rekli da pola kuće nije za život.
''Ocijenili su pola kuće kao neupotrebljivo. Dobili smo žutu
naljepnicu, ali na svoju odgovornost smo u kuću. I onda smo
postavili ove štehere da se ne trese jer su ćoškovi baš
popucani", kaže Ljiljana Grobenski.
U nedjelju 22. ožujka u 6 sati i 24 minute Zagreb je prodrmao
potres jačine 5,5 po Richteru. Trajao je desetak sekundi. Pola
sata kasnije još jedan, pola stupnja slabiji.
Uznemireni ljudi izišli su na ulice, krenulo se spašavati
zarobljene građane.
Gotovo da nema zgrade u centru koja nije oštećena. Stradao je i
dom Sanje Šarić, srećom nitko nije
ozlijeđen.
''Nije, hvala bogu, ali još nam je i auto oštećen, ma sve
kompletno", kaže.
Nije trebalo dugo da krenu slike koje su slamale srca - urušeni
južni toranj zagrebačke katedrale, majke i bebe iz Petrove
bolnice na hladnoći i vijest o 15-godišnjoj djevojci, prvoj žrtvi
potresa.
Epicentar je bio u blizini Markuševca. Tlo se nije smirivalo
danima, a puno je kuća opasno za život.
''Šta da vam velim, sve što imamo uložili smo u kuću. Sad
smo već stari i bolesni, a kuća nije za stanovati u
njoj. Ne znam što da vam kažem", kaže
Marica.
Ubrzo se krenulo s evakuacijom ljudi u studentski dom u Cvjetnom
naselju. U idućim danima ljudi su krenuli zbrajati štete,
statičari su obilazili domove, volonteri po cijele dane skidali
sve što prijeti.
Kada se podvuče crta - Zagreb se u ovih mjesec dana tresao oko 1000 puta, vatrogasci su odradili tri i pol tisuće hitnih intervencija, šteta će se mjeriti u milijardama eura.
''Mi očekujemo da je 18 tisuća prijava građana realan broj, a mi
ćemo se za ovaj vikend približiti 2/3, s tim da ona zadnja 1/3
očekujemo da su manja oštećenja", kaže Josip
Atalić, voditelj tima stručnjaka za provjeru
statike.
Postoji još puno pitanja, tko će i kada platiti sanaciju, hoće li
građani morati mijenjati bojlere, kada će dobiti plin i toplu
vodu?
''Što će se sada događati, da li ćemo mi koji imamo atmosferski
bojler, prelaziti na kondenzacijski? S ovom brzinom rada
službi, ja se bojim da bi to moglo potrajati do jeseni", kaže Una
Radić.
''Strašno je gledati cijeli ovaj kraj, crkvu, cijeli Zagreb
ustvari.. jer srce Zagreba je stradalo, ranjen je…", kaže
Ljiljana Grobenski.
A ranjeni su i građani koji već sada muku muče s pronalaskom
majstora, cijenama, atestovima. A tek je krenulo. Bio je to jedan
od najgorih dana zagrebačke povijesti, no srećom je iza nas.
