Stigao je šesti mjesec, a s njim i turistička sezona. Daleko je to još od špice sedmog i osmog mjeseca, ali hvata se zalet. Nešto turista već zuji po Dalmaciji, a domaći su u intenzivnim pripremama – renoviraju se apartmani, garaže i konobe prenamjenjuju u spavaće sobe, ugostitelji traže sezonce, a sve skupa, kao i svake godine, prati kuknjava i crne slutnje jer "nema pola bukinga od prošle godine".
I tako, sjediš u kafiću, "piješ pipi, osjećaš se hipi", čekaš brod do otoka udaljenog dvadesetak minuta plovidbe, a turizam ti se događa pred očima. Gledaš u daljini otoke, brodiće i brodice, taj, je li, "raj na Zemlji", a na obali konobare, vlasnike taksi-brodova i ostale turističke pregaoce, te "ključeve uspjeha u turizmu", kako nas uči reklamna kampanja naše Turističke zajednice.
Kao iz reklame
Uskoro u kafić sjeda grupica od petnaestak sredovječnih njemačkih bajkera. Veseli su, dobre volje, počinje im odmor. Naručuju cuge i raspituju se kako do otoka. Konobarica, na tečnom njemačkom, objašnjava kako regularni brod ide za sat i po vremena, ali ako im se ne da čekati, sredit će im ona taksi. Koštat će petstotinjak kuna više, ali ako im se ne da čekati, to je jedina solucija. Nijemci pristaju i ona kreće u organizaciju prijevoza.
Dok ona naziva taksistu, za stol pored Nijemaca sjedaju tip s laptopom, turistički djelatnik malo većeg kalibra, i žena od nekih četrdesetak godina. Počinje razgovor za sezonski posao. On i njegovi partneri kupili su i renovirali neku staru kućetinu u idiličnoj uvali jednog od tih otoka na horizontu i te luksuzno, a opet s tradicionalnim štihom, uređene apartmane žele iznajmljivati elitnim gostima, pa im treba čistačica/sobarica/kuharica koja bi ih tetošila. Žena ga pozorno sluša, a onda mu se kune na sve što ima da "će sve bit čisto, oprano, skuvano". Da će pazit na goste "ka da se o njezinoj familiji radi". Ovaj klima glavom, zadovoljan je odgovorom.
Do Nijemaca dolazi taksist. Dogovara cijenu i prijevoz u dvije grupe – sad će odvesti prvu, a po drugu dolazi za cirka pola sata. Nijemci jako zadovoljni, sve prolazi u veselim tonovima i prva tura kreće.
Da sam se u tom trenutku digao od stola i otišao, ovaj tekst bi vjerojatno završio u pozitivnim tonovima. Stvarno se sve uklapalo u razglednicu iz Dalmacije – konobarica koja tečno priča njemački i voljna je pomoći svakom putniku-namjerniku, taksist koji se nacrta za pet minuta, žena koja će goste tretirati kao svoje ukućane. Kao da si ih sve izvadio iz reklame za "čovjeka – ključ uspjeha u turizmu".
A onda...
A onda razgovor žene koja žica posao i vlasnika luksuznih apartmana poprima obrise drametine. Sve je počelo s temom njenog smještaja – ona ne može boraviti u toj kućetini s gostima, nego će joj on srediti smještaj u nekakvoj obližnjoj kući. Ali, ona ima dijete od sedam-osam godina i samohrana je majka, pa je to dijete sad tipu problem, ne uklapa mu se u računicu – kako će ona pazit i na goste i na maloga. Pa žena skoro na koljenima počinje kumiti i moliti. Prije dva mjeseca je ostala bez posla, ima još dvije hiljade kuna, to je sve što joj je ostalo, i ako ne dobije ovaj posao i zaradi nešto preko ljeta, nema pojma što će i kako će dalje. Tip uzdiše, hvata se za glavu, premišlja se šta da radi. "Morat ću pričat s partnerima pa ću van se onda javit", kaže, ustaje i odlazi.
Odlazeći prolazi pored Nijemaca, kod kojih su početna dobra volja i entuzijazam naglo splasnuli, jer prošlo je već sat vremena, a njihovog taksiste još uvijek nema. Jadrolinijin brod kojim su mogli otići do otoka duplo jeftinije već ulazi u luku, pa im do mozga dolazi informacija da ih je upravo zajebalo za petsto kuna, a to je dovoljno da ti sjebe ne samo prvi dan ljetovanja nego cijelo ljetovanje. Pa samo potišteni cugaju pive i pogledavaju prema konobarici koja sliježe ramenima i govori da, eto, nema pojma šta se dogodilo, da nikad ovoliko ne kasni.
Tamo negdje...
Za stolom pored njih samohrana majka s još dvije hiljade kuna, koja moli boga za priliku da ljudima poput njih za koji dan pere veš, drhtavom rukom pripaljuje cigaretu i zabrinuto gleda prema pučini i otocima. Tamo negdje je stara kućetina s luksuznim apartmanima i u njoj sezonski posao, tamo negdje je "raj na Zemlji".
