Riječ je o 72.000 tisuće eura i oko 135.000 kuna, sve zajedno gotovo 700.000 kuna, koliko je Vrhovni sud u revizijskom postupku od 3. ožujka ove godine odlučio da županijski državni odvjetnik u Osijeku Davor Petričević i njegova supruga Jasminka Sinčić Petričević moraju vratiti Ladi Saradjen, donosi Telegram.hr.
Telegram je u siječnju ove godine prvi pisao da su županijski državni odvjetnik i njegova supruga, inače liječnica u Kliničkom bolničkom centru Osijek, temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju za samo 131 dan došli do stana u vlasništvu Ante Mandića u središtu Osijeka, veličine 254,06 metara četvornih, te na istoj adresi, u Ulici Stjepana Radića, i poslovni prostor od 68,40 metara četvornih.
Petričević je te dvije nekretnine u svojoj imovinskoj kartici procijenio na ukupno 1,6 milijuna kuna, a po ugovoru o doživotnom uzdržavanju njih dvoje dobili su i određeni iznos u novcu s računa danas pokojnog Mandića.
Vrhovni sud je ovom odlukom preinačio ranije presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu svibnja 2019. i Općinskog suda u Osijeku iz listopada 2018. godine.
Županijski državni odvjetnik Petričević i njegova supruga, kao što je pisao Telegram, s Antom Mandićem sklopili su ugovor o doživotnom uzdržavanju 16. rujna 2013. Njemu je tada bilo 87 godina, bolovao je od karcinoma želuca i umro u KBC-u Osijek 26. siječnja 2014.
U ugovoru bila dva računa, ne i treći
U ugovoru o doživotnom uzdržavanju stajalo je da će nakon smrti Mandić ostaviti obitelji Petričević stan i poslovni prostor, a usto i novac koji se nalazi na štedno deviznoj knjižici i na jednom kunskom računu u Banci Popolare (ranije Banka Sonic). Brojevi ta dva računa, a to je za ovu priču ključno, eksplicitno su navedeni u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
Nešto više od četiri mjeseca otkako su supružnici Petričević potpisali taj ugovor, Mandić je umro, nakon čega su na ostavinskoj raspravi saznali da je pokojnik imao i oročenu deviznu štednju na kojoj je bilo 62.000 eura. Taj račun, međutim, nije bio naveden u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
Također, pokojnik je bio i vlasnik grobnice koja nije bila navedena u ugovoru, što je manje važno za ovaj slučaj.
Petričević i supruga htjeli su i tih 62.000 eura i grobnicu, smatrajući da im i to pripada temeljem ugovora po kojem su o pokojnom Mandiću skrbili 131 dan, navodi dalje Telegram iz odluke Vrhovnog suda.
Jedina nasljednica Ante Mandića, Lada Saradjen, nije osporavala obitelji Petričević ono što im je njen stric ostavio, ali je bila sigurna da nije bez razloga u ugovoru izostavio spomenutu grobnicu i 62.000 oročenih eura. Povela je sudski spor, pravomoćno završen prije dvije godine, odnosno 13. svibnja 2019.
Pripala joj je grobnica, ali ne i 72 tisuće eura (s kamatama), jer je obitelj Petričević uspjela uvjeriti sud da je, bez obzira što taj oročeni štedni ulog nije bio izričito naveden u ugovoru, za razliku od ona druga dva, taj štedni devizni ulog nastao tako što je taj iznos prebačen s devizne štedne knjižice čiji je broj naveden u ugovoru.
Sredinom svibnja 2015. obitelj Petričević podigla je tužbu protiv OTP banke, koja se u međuvremenu pripojila Banco Popolare Croatia (a ova prije toga kupila Banku Sonic) zahtijevajući isplatu 72.004,54 eura koliko se tada, zajedno s kamatama, nalazilo na računu.
Iz imovinske kartice Davora Petričevića vidljivo je da su s OTP bankom o toj isplati postigli nagodbu 30. srpnja 2019., nakon što je Županijski sud u Slavonskom Brodu pravomoćnom učinio raniju presudu Općinskog suda u Osijeku.
Međutim, Vrhovni sud u postupku revizije utvrdio je da su nižestupanjski sudovi pogriješili.
Vrhovni sud pozvao se na dio rečenice iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, u kojem iza nabrajanja dvije nekretnine i dva bankovna računa koja Mandić ostavlja obitelji Petričević, doslovce stoji da njima pripadaju i "sva druga imovinska prava koja bi primatelj uzdržavanja (odnosno Ante Mandić) eventualno ostvario ili naslijedio nakon zaključenja ugovora".
Suci Vrhovnog suda (predsjednica Vijeća bila je Renata Šantek, a Željko Glušić sudac izvjestitelj) zaključili su tri stvari.
Prvo, u ugovoru su posebno naznačeni oni dijelovi imovine kojima je Mandić raspolagao i kanio ih nakon smrti ostaviti obitelji Petričević. Drugo, u ugovoru, kako navodi Vrhovni sud, nema klauzule poput "svu svoju imovinu" ili "…i ostalu (svu drugu) imovinu".
"Ta se općenita formulacija", pojašnjava Vrhovni sud, "koristi samo u odnosu na buduća imovinska prava, koja bi primatelj uzdržavanja eventualno stekao nakon sklapanja ugovora".
I treće, a to je i najvažnije: Ante Mandić iznos od 62.000 eura podigao sa svog računa i oročio na novom računu, koji nije naveden u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, još 2006. godine, odnosno sedam godina prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Vrhovni sud zaključuje da je Mandić, da je to stvarno želio, mogao taj iznos rasporediti za života, ali kako to nije učinio, onda taj iznos, uključujući i kamate ostvarene tijekom sedam godina, pripadaju jedinoj zakonskoj nasljednici, Ladi Saradjen.
Uz to, Vrhovni je sud naložio da obitelj Petričević mora gospođi Saradjen platiti i iznos koji je ona, presudom nižestupanjskih sudova, morala platiti kao trošak njihovih odvjetnika, a također, dosudio je Vrhovni sud, dužni su platiti i obranu nećakinji Ante Mandića, Ladi Saradjen, koja ju je koštala oko 77.000 kuna.
I to je, sve zajedno, onih gotovo 700.000 kuna s početka priče, koje će županijski državni odvjetnik u Osijeku i njegova supruga, šefica Zavoda za hematologiju KBC-a Osijek, morati platiti jedinoj zakonskoj nasljednici Ante Mandića, Ladi Saradjen.
