Budući da su nove Upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo izjednačile vrtiće i osnovne škole jer, eto, valjda se jednogodišnje i sedmogodišnje dijete nalaze u istom razvojnom procesu, odlučili smo temu malo razraditi i dati se u lov na vještice.
Kontaktirali smo Udrugu Sidro koja je jučer na svojoj Facebook stranici objavila otvoreno pismo u vezi novih uputa u kojem nisu bili oduševljeni takvim idejama i preporukama.
Budući da Hrvatski zavod za javno zdravstvo ne razumije razliku između vrtićke i osnovnoškolske djece, upitali smo predsjednicu Udruge Sidro Katarinu Turković Gulin, koja je i sama po struci odgojitelj, koja je razlika.
Kaže kako svaka razvojna dob djeteta ima svoje značajke, te da postoje jasni obrasci razvoja koji manje ili više prate razvojnu dob.
"Dijete predškolske i ono školske dobi, osim fizičkih, motoričkih razlika, razlikuje se i u kognitivnim procesima. Različit je način na koji pamte, na koji razumiju, na koji se izražavaju, na koji osvješćuju i pokazuju svoje osjećaje, različite su mogućnosti njihove pažnje, uočavanja, percipiranja. Različite su potrebe djeteta rane i predškolske dobi u odnosu na dijete školske dobi, na takav, različit i uzrastu prilagođen način, moramo provoditi svaki pedagošku intervenciju, odnosno cjelokupan odgojno obrazovni rad", objasnila je.
Kaže da treba naglasiti i da je samostalnost djece predškolske dobi nešto na čemu se sustavno radi.
"Ne možemo očekivati da će dijete u ovoj fazi slijediti jednom izrečeno pravilo. Kod djeteta predškolske dobi je zadovoljavanje vlastite potrebe intenzivan intrinzični poriv i samim time je velika razlika u ponašanju te djece od djece školske dobi. Pretpostavlja se da su upravo u predškolskom uzrastu djeca naučila regulirati većinu potreba kako bi ih kasnije (u školskoj dobi) mogla odgoditi, prilagoditi i slično", dodala je.
Samim time se vrtići i osnovne škole stavljaju, da laički kažemo u isti koš. Ali zašto?
Turković Gulin kaže da sam naziv dokumenta, Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije Covid-19 vezano uz rad predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola u školskoj godini 2021./2022., govori dovoljno.
"U tekstu dokumenta govori se o školama, u potpuno istim rečenicama nalaze se i djeca školske i predškolske dobi, tek se povremeno ubaci pojam predškolski."
Dodaje da je očito da autor uputa ili mjera ne razumije specifičnost predškolskog uzrasta i rada s djecom te dobi.
Jasna Puljić, koja je dužnost ravnatelja obavljala 24 godine, kaže da je zanemarivanje Ranog i predškolskog institucionalnog odgoja fenomen koji joj nikako nije jasan, jer, kako kaže, "to je prva i vrlo važna stepenica odgoja i obrazovanja, koju svi uporno preskaču."
"Žalosti me, jer smo kao predstavnici Sidra razgovarali s ministrom Fuchsom, a drugi put s njegovim najbližim suradnicima i ukazali na zanemarivanje vrtića i u verbalnom istupu u medijima. Jednostavno, i ne spomenu nas, zaborave da postojimo. To je velika nepravda. U samom dokumentu smo u naslovu stavljeni u isti koš, a sve što piše nije primjenjivo u vrtićima. Mjere za vrtiće bi trebalo ipak izdvojiti kao posebne sa svim specifičnostima djece ove dobi", naglasila je Puljić.
E sad, kakvi bismo mi ljudi bili kad se ne bismo svi skupa zapitali, je li HZJZ zvao stručnjake, možda Udrugu Sidro ili bilo koga tko je stručan u ovom području, jer lako će svaki razuman, iole upućeni građanin posumnjati da je cijela ova situacija suluda, smiješna.
Međutim, iz udruge kažu da ih nitko nije zvao, iako su prošle godine imali gotovo istu situaciju. HZJZ očito ne uči na greškama.
"Nažalost, unatoč tome što smo istu ovu situaciju imali prošle godine u svibnju, nakon prvih propisanih uputa, unatoč tome što smo se tada obratili MZO i HZJZ, argumentirali probleme, ništa se nije promijenilo. Još smo jednom zaboravljeni, prepušteni sebi samima, a rani i predškolski odgoj i obrazovanje ostavljen je na marginama nerazumijevanja. Stoga zahtijevamo izradu epidemioloških uputa za rad upravo predškolskih ustanova, koje će uvažiti sve specifičnosti onoga što se u vrtićima odvija", kaže predsjednica udruge.
Očekujemo da nam netko objasni kako dijete od dvije godine života može držati distancu od 1,5 metara...
Pretpostavljate, mjere u vrtiću se ne razlikuju od onih u osnovnim školama. Na isti se način govori o fizičkoj distanci djeteta u 4. razredu osnovne škole i djeteta u jasličkoj skupini.
"Jedina uočljiva razlika jest da se odgojno obrazovne skupine u vrtićima i dalje ne miješaju, ne spajaju, upozorava se na potrebu što manje zadržavanja u zajedničkim prostorima, odgojitelji su strogo odijeljeni, dok se u osnovnim školama dopuštaju aktivnosti u kojima jedan učitelj radi s više razreda, poput u mjerama istaknutog vjeroučitelja ili učitelja stranog jezika", priča Turković Gulin.
Objašnjava kako su mjere u vrtićima kontradiktorne, jer se ne slažu s osnovnim smjernicama pedagoškog rada u vrtićima, koji se temelji upravo na socijalnim interakcijama i bliskim kontaktima.
"Rani odgoj i obrazovanje ostvaruje se u situacijama fizičke i socijalne blizine, a ne distance. Istovremeno, mjere već u samom početku predviđaju takozvana odstupanja, navodeći kako se ona mogu pojaviti u odnosu na očekivana ponašanja djece. Takva kvalifikacija odražava nerazumijevanje osnovnih razvojnih značajki djece rane i predškolske dobi kao i suštine odgojno-obrazovnog rada odgajatelja. Nadalje, formulacija s početka predmetnog dokumenta, koja, slobodnim riječima, kaže kako su mjere u potpunosti obvezne za sve ustanove koje ih mogu provoditi, a one koje to ne mogu, neka ih prilagode. Čemu onda mjere i tko je zadužen za njihovu prilagodbu?", zapitala je predsjednica udruge.
Jesu li sve mjere moguće i realne?
Puljić objašnjava da nemaju svi vrtići iste uvjete te kako su se provodile mjere do sad.
"Dijeljenje skupina često je išlo na štetu redovitog boravka djece na zraku, ako ne postoji veliko dvorište. Tada se skupine dijele tako da jedan dan jedna skupina boravi na zraku, a druga drugi dan, ili se ubacuje šetnja", objašnjava i dodaje kako su odgojitelji puno više radili prekovremenog rada, koji im, naravno nisu plaćeni jer nije bilo jutarnjeg i popodnevnog dežurstva, kao ni zamjena odsutnog odgojitelja.
Puljić upozorava i na opasnost: "Dok su odgojitelji otvarali vrata roditeljima, primali i spremali dijete za kući, skupina druge djece bila je bez nadzora odgojitelja, što je preopasno za sigurnost djece, a prestresno za odgojitelja."
Međutim, istaknula je kako su mjere ove godine relaksirane, ali kako neke stvari jednostavno nisu izvedive.
"Omogućeno je ipak miješanje djece različitih skupina, odgojitelja i provođenje kraćih programa. Omogućit će se posjete u vrtićima osobama s covid potvrdama o cijepljenju, omogućit će se studentska praksa. Roditelji će moći uvesti dijete do garderobe, u vrijeme prilagodbe, moći će se kratko zadržati, bit će omogućeni roditeljski sastanci."
"Preporučeni razmak među krevetićima neće moći biti moguć, zbog prevelikog broja djece i zbog malog prostora. Osnovna zadaća ravnatelja je provođenje zakonskih odredbi u vrtiću. Pritisak osnivača često onemogućava ravnatelje da to provedu."
Puljić dodaje da se u vrtićima ne poštuje Državno pedagoški standard, posebno u dijelu broja djece i broja kvadrata, te se preporučene epidemiološke mjere ne mogu provoditi svuda.
"Ovako, svakom ravnatelju ostaje izbor: slijepo slušati osnivače ( načelnike i gradonačelnike) i tako čuvati svoju poziciju ili se suprotstaviti i inzistirati na poštivanju zakona i tako se izboriti za najbolji interes djece i zaposlenih u vrtiću", zaključila je.
Za kraj bismo samo htjeli preporučiti Ministarstvu znanosti i obrazovanje te Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo Upute o tome kako djeca predškolske i osnovnoškolske dobi nisu isto te kako odgojitelji i učitelji razredne nastave nisu isto, s razlogom su to dva različita smjera na fakultetu.
Uputa koje je zapravo najbitnija je, pogledajte epidemiološke preporuke ponovno, upitajte struku za mišljenje i napišite ih ponovno. Za svaki slučaj. Zlu ne trebalo.
