Koja je razlika između europskih i hrvatskih političara, posebno onih na vlasti? Ukratko, hrvatski, za razliku od europskih kolega, imaju daleko manje problema za rješavati. Dok se u ostatku Europe stalno pojavljuju novi i sve veći izazovi, prosperitet i stabilnost Hrvatske uglavnom ovisi o rješavanju samo jednog, jedinog problema. A taj problem ima čak i ime. Ne, to nije zloupotreba političke moći.
Jer, kad bi u Hrvatskoj postojali političari koji su predmet istraga USKOK-a, DORH-a i Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, koji ne poštuju zakone, primaju mito, namještaju poslove, oštećuju svoju domovinu za milijunske iznose i zapošljavaju stranački podobne ljude, onda bi vjerojatno predsjednica RH lupila šakom o stol i ponašanje takvih političara nazvala u najmanju ruku bezobraznim, ali ponajprije neodgovornim.
Reagirale bi sigurno i braniteljske udruge koje bi, da takvih slučajeva ima, redovito sazivale tiskovne konferencije i inzistirale na kaznenom progonu političara koje bi jasno i glasno prozvali faktorima nestabilnosti, a njihova djela ocijenili omalovažavanjem ugleda države za koju su se borili. Vjerojatno bi, da ima političara koji koriste vlast za osobnu korist, redovito glasni bili i svi koalicijski partneri vladajuće stranke, i javno zaprijetili izlaskom iz takvog kompromitiranog i kontaminiranog saveza. Ne, nije problem ni agresivno ponašanje politički utjecajnih ljudi.
Imamo li važnijih problema?
Jer, da ima političara koji vlast koriste kao sredstvo moći kako bi bez posljedica tukli i silovali žene, onda bi takve političare predsjednica, braniteljske udruge i ostali koalicijski partneri bez ikakve sumnje i bez imalo zadrške osudili i proglasili sramotom za Hrvatsku. Naravno da problem nije ni povijesni revizionizam.
Jer, zamislite samo reakciju predsjednice, branitelja i svih partnera u koaliciji na vlasti, kada bi se saznalo da netko u Hrvatskoj relativizira zločinački karakter režima koji je bio u savezništvu s Hitlerom, da netko službeni pozdrav tog režima naziva hrvatskim pozdravom, da pripadnici ustaške vojske dobivaju mirovine od države koja počiva na antifašizmu, da u nekim gradovima političari na vlasti daju ulicama imena po ustaškim dužnosnicima, a da visoki državni dužnosnici, kao ikone, po kućama drže slike ustaškog poglavnika Ante Pavelića.
Da pojava takvog sramoćenja i vezivanja Hrvatske uz jedan poraženi, zločinački režim ima, svi spomenuti, a utjecajni faktori u hrvatskom društvu, zagrmili bi jasnim osudama, i svima dali do znanja da se Hrvatska nedvosmisleno srami i odriče svega što ima veze s ustaškim pokretom, a isto tako nedvosmisleno ponosi masovnim učešćem Hrvata u partizanskom, antifašističkom pokretu.
Pupovac, ogromna prijetnja napretku
Budući da svega navedenog u Hrvatskoj očito nema, predsjednica, branitelji ili članovi koalicije na vlasti, u tom smislu nemaju ni potrebe reagirati. Nažalost, ima nešto, ili točnije netko, tko ipak predstavlja ogromnu prijetnju hrvatskom napretku i stabilnosti. Kakav kriminal, nepotizam, zloupotreba političkih ovlasti, revizionizam, silovanja i fizička zlostavljanja, neostvarena populistička obećanja, rijetke investicije i nedovoljno iskorišteni europski fondovi! Hrvatski političari na vlasti shvatili su da je sve to ništa u usporedbi sa štetnim djelovanjem jednog čovjeka – Milorada Pupovca.
Da, za razliku od svojih kolega širom Europe koji se bore s opasnošću od recesije, porastom desnog ekstremizma, efektima klimatskih promjena, budžetskim deficitima, trgovinskim ratovima ili energetskim ovisnostima, hrvatski političari na vlasti imaju sreću što su kao glavni izvor problema uspjeli detektirati jednu jedinu osobu. Iako Pupovac evidentno godinama vješto uspijeva prikriti svoju moć i utjecaj na prilike u Hrvatskoj, sada je napokon prokazan.
Predsjednica, branitelji, političari stranke na vlasti s koalicijskim partnerima, svojim su dobro izoštrenim osjetilima za antihrvatsko djelovanje, sramoćenje i pljačku Hrvatske, u jednoj Pupovčevoj izjavi otkrili tko je najveći krivac za hrvatske probleme i zbog koga Hrvatska zaostaje za ostalim članicama EU-a.
Krivac je lociran, što sad?
Naravno, sad kad je krivac lociran, njegovo transferiranje iz političkog i društvenog života trebalo bi, u svehrvatskom interesu, biti samo pitanje vremena. A onda ćemo, kad se Milorad Pupovac prestane baviti politikom i kad prestane davati šokantne izjave s dalekosežnim posljedicama, svi postati svjedoci nezaustavljivog rasta plaća i standarda hrvatskih građana.
Kao i neviđenog porasta tolerancije i solidarnosti u društvu. Tada će tek biti nemoguće čak i zamisliti hrvatske političare kako pljačkaju svoju zemlju, kako svoje rođake i stranačke kolege zapošljavaju bez natječaja, kako politiku koriste za vlastito, a ne opće dobro.
Bit će tada vjerojatno i ljubomore kod ostalih europskih zemalja, zabrinutih što će se početi obistinjavati riječi naše predsjednice o Hrvatskoj kao jednoj od najbogatijih država na svijetu. Tko bi pomislio da nas je od svih tih uspjeha sve ovo vrijeme dijelio samo jedan čovjek. Nadam se nitko normalan.
