Iako službene statistike ne postoje, ukupno ih u Hrvatskoj ima možda 300-tinjak. Nekoliko ih je u utorak došlo na prvi prosvjed protiv rasizma koji se održao u Zagrebu. I koliko god mi mislili da nije tako, našoj su Ladi Marinović ispričali da su rasizam ovdje itekako doživjeli.
"Zovem se Rivers Miller, dolazim iz Cameroona i živim ovdje od 2011."
"Ja sam Lynder Musimbi Libese, Kenijka sam koja živi u Hrvatskoj, u Zagrebu. Stigla sam ovdje prije gotovo osam godina".
"Moje ime je Cedric Takou, dolazim iz Cameroona i već pet godina živim u Zagrebu".
Stigli su u Hrvatsku tražeći bolji život, a u utorak su na Trgu žrtava fašizma bili glas protiv rasizma koji vlada u svijetu. Pa smo htjeli provjeriti kakva su njihova iskustva sa životom u Hrvatskoj.
"Da iskreno govorim da da, imao sam malo loše iskustvo s diskriminacijom i rasizmom", rekao je Miller.
"Naravno da ima rasizma i na temelju vlastitog iskustva vjerujem da ću jednom odgovoriti da ga nema. Želim vjerovati u to. Naučila sam se da izbrišem sve ružne uspomene", kazala je Libese.
"Ne samo jednom, više puta sam na svojoj koži osjetio diskriminaciju. Kao što sam i rekao, stigao sam u Hrvatsku radi ljubavi. Prije pet godina sam živio u jednoj od susjednih europskih zemalja i ondje je bilo još gore", rekao je Takou.
"Ovdje je to suptilno..."
Ovdje studiraju, rade i imaju obitelji. Kažu, pronašli su svoj dom, ali to ne znači da borbe s predrasudama nema.
"Ovdje je to suptilno, ljudi te promatraju, osjetiš da se drukčije ponašaju prema tebi samo zbog toga kako izgledam", kazao je Takou.
"S nekoliko smo ljudi došli do svađe oko moje boje kože, ali ja kao osoba, to primam kao prošlost", kazao je Miller.
"Vozila sam se u tramvaju, bilo je ljeto i gužva. Držala sam se za ručku i pokraj mene su bili majka i dijete od 8 ili 9 godina. Dijete se isto htjelo primiti, a onda ga je majka udarila po ruci. Kada je shvatila što je napravila, rekla mu je da se ipak primi. Samo sam se smijala i pravila da ne shvaćam što se događa", kazala je Libese.
U Hrvatskoj imamo i primjer jednog od najpoznatijeg svećenika koji se s rasizmom nije susreo.
"Prema meni su se Hrvati izgleda odrekli predrasuda, možda je i moja služba takva da nemam to iskustvo. Ja se jako dobro tu osjećam i nikoga ne grizem", rekao je kapelan Hrvatskog katoličkog sveučilišta Odilon Singbo krajem veljače ove godine.
Da životi ljudi trebaju jednako vrijediti, bez obzira na boju kožu, nešto je što se u utorak i u Zagrebu pokušalo dokazati.
