U75. godini, nakon što je više tjedana bio na respiratoru vodeći bitku s Covidom-19, u Zagrebu je preminuo prof. dr. Miroslav Tuđman, saborski zastupnik HDZ-a i najstariji sin prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Za Večernji list je, u jednom intervjuu, prije više od 10 godina progovorio o odnosu sa svojim ocem.
Otac i sin Tuđman u vrijeme stvaranja Hrvatske bili su neko vrijeme i najbliži suradnici. Međutim, dr. Franjo Tuđman, kaže Miroslav, s njim je imao dvije vrste odnosa – službene na poslu i privatne doma. Za obiteljskih druženja Franjo Miroslavu nije dopuštao da s njim započne kakav službeni razgovor. Kad bi se privatno družili, Miroslav bi ocu znao reći da ga "treba nešto poslovno", na što bi mu tadašnji predsjednik države znao reći: "Javi se u moj ured, dogovori se o terminu i to ćemo tamo riješiti. Mi nikada privatno nismo razgovarali o službenim stvarima".
Već je kao dijete osjetio očevu želju za samostalnom državom
"Dok smo kao djeca, brat, ja i sestra, živjeli s roditeljima, sve je bilo podređeno očevom bavljenju poviješću. Bio je vezan uza svoju viziju slobodne Hrvatske. To je bilo primarno i u prvom planu, pa su se sve druge obveze raspoređivale prema tome. Za nas, djecu to je značilo da smo od samog početka bili samostalni u donošenju vlastitih odluka. Nije se puno raspravljalo o našim školskim obvezama. Naše je bilo da idemo u školu, završimo fakultet. Tek na kraju školske godine otac je pitao za ocjene", rekao je Miroslav za Večernji tada, pa se prisjetio jedne anegdote. Kada je ocu rekao da je upisao Filozofiju i Sociologiju, Franjo mu je rekao da je to moglo i bolje, pritom misleći da je umjesto Sociologije mogao upisati Povijest.
Njihov dom bio je mjesto ozbiljnih razgovora
"U našoj kući nisu se pričali vicevi, nije se pilo, nego su se uvijek vodili ozbiljni razgovori. To je uveliko utjecalo na moj način razmišljanja, na moje životno opredjeljenje. Sjećam se da sam ga jednom zgodom, pročitavši negdje citat iz Krležina djela, pitao zna li iz kojeg je djela taj citat. On mi je odgovorio da nema pojma. U čudu sam ga gledao, ali tek poslije sam shvatio da se čovjek koji je napisao toliko djela, ne može sjećati svakog detalja", rekao je Miroslav za Krležu po kojem je i dobio ime.
"Koliko me otac poštovao, govori to što mi je davao svoje rukopise da izrazim mišljenje o njima", rekao je. Odnos oca i sina Tuđmana bio je pun poštovanja, posebice kada je Miroslav počeo graditi znanstvenu karijeru. Kad se radilo o nekim stavovima koji su bili vrijednosni sudovi ili ocjene, onda bi se tu znali natezati ili raspravljati o tome. Znao je Franjo reći kako je to "njegov stav i to je tako", ali nije govorio da je tuđi krivi.
