Hedonizam i ja, prijatelja dva. Inače sam bik po horoskopu, a uživanje u blagodatima života mi je u karakteristikama ličnosti i istog tog horoskopskog znaka. Uzevši u obzir još jednu osobinu tog znaka - gurmanstvo, dobijete jedno fino zaobljenu Tinu koja tek sad piše novi tekst nakon godišnjeg odmora. Oprostite mi na tome, ona sebična crta je u meni bila prevladala. Svakako, nadam se da ste preživjeli ovo ljeto i bez mojih blesavih naputaka i anegdota. Zato ću sada da vam ispričam jednu i umotam je u neku, života važnu pouku :D

I tako smo moj bik i ja (i dragi mi je bik, pa vam je jasno da nisam imala izbora ne uživati u dobrom društvu), odlučili jedan dio našeg godišnjeg provesti na Cresu, i kao pravi kampanjci, sjetili se kako bi mogli potražiti slobodnu sobu dan prije, no što smo krenuli. Za svaki slučaj, uzeli smo sa sobom šator i madrace, ako soba ne bude bilo, pa se stvori potreba za kampiranjem, koje mi je ionako drago srcu.

U turističkoj zajednici su nam se samo nasmijali kad smo ih pitali za slobodnu sobu taj isti dan, pa je plan B postao plan A. Ništa, idemo u kamp.

'Hvala bogu, uzeli smo novi šator u Decatlonu koji se slaze u tri sekunde pa nam gnježdenje neće uzeti puno vremena', pomislila sam.

Kad smo stigli na recepciju da pitamo za slobodne parcele za šator, poslali su nas da šetamo kampom i tražimo gdje što ima slobodno. Pomislih 'dobro, a da ste nam barem rekli gdje da najprije gledamo jer je kamp veličine City Centra'... Ali pregrmjeh i to.

Tri puta smo se vraćali do recepcije da im kažemo gdje smo našli slobodnu parcelu, dvaput su nas odbijali, jednom jer je jedna parcela zapravo bila parking (iako označena kao regularno mjesto), jednom jer je mjesto bilo rezervirano (iako je ta rezervacija za tjedan dana nakon što smo mi long gone). Kad smo već dobili musklfiber od šetanja po kampu i popizditis od njihovih neadekvatnih savjeta i uputa, našli smo je. Nebeska svjetlost je obasjala parcelu (već se bila spustila noć koliko smo dugo tražili), anđeoski zbor je propjevao, a mi se sretni vratili treći put do recepcije, slavodobitno kazavši kako smo napokon našli slobodno mjesto!

HAHA, ali zašto mi još ne bi jednom zaje*avali naše turiste, rekoše demoni, progovorivši kroz ljude na recepciji.

'Ali ta su vam mjesta FKK, niste vidjeli oznake?'. Rolete na očima, znoj ispod pazuha, gnjev u tjelesima.

'Koji klinac je sad taj FKK i što sad ne valja?', upitala sam umorno, a ženska na recepciji mi je odgovorila: 'To su vam nudisti, bilo je već pritužba gostiju da na FKK području dolaze kamperi koji nisu nudisti i to im smeta'.

Ponovno mrak na oči.

Pa kako ti ljudi na recepciji uopće znaju da ja nisam nudist, jer im nismo na početku to naznačili or what? Trebam li si istetovirat FKK na čelo da bi oni znali da sam njihova ili je samo dovoljno mlatarat' golim sisama ispred njihovih faca pa ćemo se sfrendat' toliko dobro da će nas iduću večer zvat kod sebe na roštilj i okretanje kobaja nad vatrom. Dok će u istom momentu ta vatrica obasjavati i njihove kobaje, čisto da imaš pogled na njih dok papaš ove s roštilja? (Uf, ispuhala sam se sad :D)

Taj dio mi nije jasan.

Koja su njihova točna pravila, jedu li oni goli, prešetavaju li se jedan ispred drugog, pred djecom goli i kod kuće, do koje razine ide ta osvještenost i tjelesni besram? Da se razumijemo, nemam ništa protiv nudista, golotinje same po sebi nego mi nisu jasne njihove norme?

'Oni će se uvrijediti ako ja budem na parceli do njihove, odjevena u minijaturni bikini, u intimi svog šatora i 'dva sa dva' predsoblja?', upitala sam, već sad frendicu s recepcije. 'Žao nam je, takva su pravila', odgovorila mi je već po šabloni. 'A da ja izlazim iz šatora gola, prekrivena samo velikim ručnikom i glumim da si brišem tijelo čitavim putem do WC-a, to ne bi prošlo? Kako bi onda itko što imao za prigovoriti?', nisam stala pronalazeći rupe u nudističkom 'zakonu'. Za to odgovora 'frendica' nije imala.   

I tako mi izmislili broj parcele, rekli to njima na recepciji pa nek nas te dvije noći dođu provjeravati ako žele, ostali na 'parkingu' koji je bio dovoljno velik za naš šator i naš komfor i napokon se smjestili. Dan kasnije smo se prošetali plažom i kad smo stupili u nudistički dio plaže, jasno smo mogli vidjeti da među svim tim osušenim spolovilima i vimenima, ima i fina hrpica ljudi koji se među njima kupaju odjeveni kao mi, u bokserice za kupanje ili badiće. I svi su izmiješani, a nama je bed bilo proći u badiću tim putićem kroz nudističku plažu da nas ne bi čudno gledali. Tad smo tek odlučili uguglat što točno znači taj FKK da bi doznali da je to kratica za Freikörperkultur iliti Free Body Culture , i da je to sastavni dio turističke ponude na Jadranu. Telci mi.

Prolazivši plažom, pitali smo se, pitali - k akav bi to svijet bio da po njemu hodamo kao od majke rođeni? Da nikada nismo osjetili sram prema otkrivanju svog tijela i da se nečime prekrijemo samo preko zime i kad zahladi, da se ne smrznemo? Bi li nas bilo više na svijetu jer bi skakali jedni po drugima i pomahnitalo se parili ili bi nas bilo manje ili isto jer bi nam ta golotinja bila nešto što svaki dan vidimo pa to ne bi bilo ništa zamamno kao što je sad jer smo djelomično prekriveni odjećom? Bi li postojali dezinfekcijski podlošci na stolicama u kafićima koje bi konobari obavezno mijenjali svakom promjenom gosta, kako bi tek stanje bilo u javnom prijevozu? Kako bi izgledao taj paralelni svijet golotinje?

via GIPHY

I gruntamo si, gruntamo - 'Ok, to je sve dio turističke ponude, Hrvatska od toga živi, bla bla, ali da nas tako muče pravilima koja ni sama nisu razjašnjena, to nam nikako nije sjedalo u glavu. Mi, 'rvati, na svojim plažama, u svojim kampovima, ne smijemo poluobučeni hodati, a u Njemačkoj i Francuskoj su se počele kažnjavati žene koje se kupaju u burkiniju?', dalje je išao tijek misli (u međuvremenu je, točnije jučer, u petak ta besmislena zabrana ukinuta u Francuskoj) 'Koja je fora braniti nečiji stil  života, njegova uvjerenja i pravila? Vrijede li ta ista pravila izvan njihovih kultura? 

Većina je ljudi stava da treba poštivati tuđe dvorište i njegova pravila, ako si gost na njemu. Mene 'bolu vene' i ona stvar. Upravo vam to htjedoh reći ovom anegdotom.

Kroz moju pričicu sam vam željela prikazati kako su naturisti jednim dijelom integrirali svoja pravila u našem dvorištu, a ako je to tako zbog toga što imaju keš pa mogu postavljati pravila, mi protiv toga ne možemo puno. Ionako će nam pola obale pokupovati stranci, ako već i nisu.

Na Zrću u plićaku umjesto morske pjene pliva sperma. Žene su odjevene u skoro ništa i skoro da su nudisti. I mene baš boli briga. Ako se neka, ručnikom do mene, odluči sunčati u toplesu, gledat ću ako su joj dobre grudi, i to ispod sunčanih naočala, ako su joj dojke do stopala, maknut ću glavu jer nije baš zamamljiv pogled. Leži li do mene odjevena u burkini ista stvar, samo što ću sažaljivim pogledom pitati se kako joj nije vruće. Ali onda brate, pusti i mene da na toj plaži ležim kakva god želim, obučena u skafander ili gola sa šeširom.

Neke zemlje i vjere imaju običaje koje štuju stoljećima, a tiču se i garderobe, i taj im izbor treba ostaviti u bilo kojoj zemlji. Ako su oni tradicionalni pa čak i zadrti pa se kod njih moraš ponašati drugačije nego u svojoj zemlji, to ne znači da i mi sad moramo izmišljati tradiciju da bi im vratili za nešto. Ako se kraj mene netko želi obući u krafnu i tako kupati, neka mu tako bude. Ja, ako se odlučim otići u njihovu zemlju, ponašat ću se u skladu sa zakonima jer tako oni žive. Mi nigdje u Europi nemamo zabrane kako se netko mora oblačiti na plaži, to nije naša ni tradicija. Zabranjivati im tako nešto je zato čisti inat.

Pusti njih i njihova pravila o golotinji odnosno prekrivanju iste. Naša su ponekad još gora i licemjernija, samo pogledaj sliku ispod.

Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine' i na Instagramu.