Njegova biografija izvrstan je predložak za uzbudljiv igrani film. Prvi takav upravo snima Antun Vrdoljak i valja vidjeti hoće li na koncu biti uzbudljiv koliko je uzbudljiva Gotovinina životna priča.
Sa 17 otišao u legionare, vratio se kad je počeo rat
Rođen je u Tkonu na otoku Pašmanu, a već u četvrtoj godini života bio je obilježen velikom tragedijom. Naime, njegova majka Ana poginula je štiteći djecu od eksplozije mine u blizini kuće. Obitelj je potom preselila u Pakoštane, gdje je brigu o djeci preuzela njihova teta.
Gotovina je već s 17 godina otišao u Francusku priključivši se tamošnjoj Legiji stranaca. Kao legionar sudjelovao je u vojnim operacijama u Čadu, a kasnije obučavao paravojne postrojbe u Gvatemali te obavljao slične "legionarske" poslove u Južnoj Americi. Kao pripadnik Legije stranaca dobio je i francusko državljanstvo.
U Hrvatsku se vratio početkom Domovinskog rata 1991. godine, postavši najprije načelnik za operacijske i nastavne poslove 1. gardijske brigade Tigrovi. Na vrhuncu rata, u vojno-redarstvenoj akciji Oluja dao je ogroman doprinos, tada s činom general-bojnika i u svojstvu zapovjednika Zbornog područja Split.
Mesić ga umirovio, haško tužiteljstvo gonilo
Nakon završetka Domovinskog rata bio je glavni inspektor Hrvatske vojske. No, 2000. godine, s činom general-pukovnika, bio je u skupini generala koje je razriješio dužnosti i umirovio tadašnji predsjednik Republike Stjepan Mesić. Povod je bilo njihovo potpisivanje peticije protiv kriminalizacije Domovinskog rata koju je Mesić ocijenio nedopustivim miješanjem u politiku aktivnih vojnih časnika.
Gotovinina kalvarija počela je 2001. godine kada je tužiteljstvo Haškog suda za ratne zločine podiglo optužnicu protiv njega te još dvojice generala, Mladena Markača i Ivana Čermaka, a zbog navodnih ratnih zločina i planiranja etničkog čišćenja tijekom i nakon operacije Oluja.
Gotovina se nije želio predati Haagu već je četiri godie bio u bijegu, skrivajući se od pravosudnih organa. U prosincu 2005. uhićen je u jednom restoranu na španjolskom otoku Tenerife. U Haagu je proveo sedam godina, a nakon suđenja u travnju 2011. nepravomoćno je proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu od 24 godine.
Oslobađajuća presuda i poziv na "okretanje budućnosti"
Njegovi su branitelji uložili žalbu na presudu koju je sudac Theodor Meron srušio drugostupanjskom oslobađajućom presudom 16. strudenoga 2012. godine proglasivši Gotovinu, Markača i Čermaka nevinima i slobodnim ljudima.
Na dočeku u Zagrebu nakon oslobađajuće presude, Gotovina se okupljenima na Trgu bana Jelačića i čitavoj javnosti obratio kasnije često citiranim riječima: "Rat pripada povijesti. Okrenimo se budućnosti svi zajedno!"
Iako su ga u međuvremenu mnogi vabili da uđe u politiku, čak i da se kandidira za predsjednika Republike, Gotovina je odlučio ostati u pakoštanima i baviti se unosnim poslom uzgoja tune. Rijetko se pojavljuje u javnosti, a i tada su njegove izjave politički umjerene i odmjerene.
Gotovina je nositelj najviših državnih odličja: Reda kneza Domagoja s ogrlicom, Reda bana Jelačića, Reda hrvatskog trolista i Reda hrvatskog križa.
