Zagreb je prije točno dvije godine pogodio razorni potres. Otada do danas malo je učinjeno u obnovi grada. Tek prije koji dan srušen je simbol te prirodne katastrofe, zgrada na uglu Petrinjske i Đorđićeve ulice u kojoj je poginula djevojčica.
"Od legalizacije do procesa energetske obnove uvijek smo se susretali s istim problemom, a to je da nema dokumentacije. U Petrinji smo imali problem s ulicama - pogrešni nazivi i brojevi. Ako tomu još dodamo i međusobne svađe stanara u istoj zgradi, onda je to izazov pravilnoj kontinuiranoj obnovi", objasnio je uzroke spore obnove za HRT Josip Atalić iz Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo.
Taj je Centar odlučio sve sumirati u jedan manifest koji će govoriti što je bilo pogrešno u protekle dvije godine, a što bi trebalo napraviti ubuduće. "Puno se govorilo o bazama podataka, troškovnicima, problemima s konzervatorima… To ćemo sumirati u jedan manifest, kao neku strategiju što bi trebalo u budućnosti napraviti, rekao je.
Dobar, ali neprimjenjiv model
Od država u okruženju, Italija se često susreće s potresima. Brzina obnove je ondje prihvatljivija, a vlasti potiču samoobnovu. Iako Atalić priznaje da je talijanski model obnove bio jedan od prijedloga, on se, tvrdi, ovdje ne bi mogao primjenjivati.
"Problem je što je talijanski sustav vezan za porez. Oni su poticali samoobnovu tako da su ljude oslobađali poreza. To mi ne možemo tako napraviti. Ljudi bi htjeli ići u samoobnovu, ali htjeli bi imati čistu proceduru. Ako kažu da su obnovili zid, da su apsolutno sigurni da će dobiti povrat tog novca. Čak ni firme ne žele ulaziti u samoobnovu s privatnim investitorima, nego ih zanima da su zaštićeni od države i da će dobiti novac", objasnio je Atalić.
Potresi zaslužuju poseban zakon
Istaknuo je da su potresi zanemareni u praksi. "Mi smo na potrese zaboravili otkako smo postali samostalna država. Potres je jedan od tri najveća rizika u Hrvatskoj, proglašen je kao neprihvatljiv rizik koji može ugroziti stabilnost države i mislim da zaslužuje zakon", zaključio je.
