Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena.
"Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad."
Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno
zlostavljanje svakodnevica.
"Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru."
Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.
Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no...
"Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i
ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih
ostataka svog supruga", kaže Amalija Počić,
Đurina supruga.
Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici
u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna
istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja.
Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko
Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još
jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni
ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani
zajedno sa životinjskim ostacima.
"Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od
klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti
je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i
pobacali", kaže Igor Matiješević, Inicijativni
odbor obitelkji nestalih Sotin.
Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije
izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni
hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.
No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.
Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.
