Kao i pred svaku veliku utakmicu kada igraju dva kluba za koja ne navijam, ja se pripremim i za svaki slučaj mudro izoliram svoje ukućane, da imam svoj mir. Ne igra mi Hajduk, a bogami ni Liverpool, pa sam blaženo nepristran i prikladno opremljen za vruću noć u kojoj čekam lokalni derbi. Davor Bernardić je u gostima kod Andreja Plenkovića koji već slavi titulu i nitko ne očekuje zanimljivu utakmicu, pa tako niti ja. No pobjeći od sebe ne mogu, osjećam napetost i znam da me samo politika i nogomet mogu potpuno iznenaditi. Za to ima toliko sportskih kladionica u susjedstvu, da je drugačije – propale bi.
Otvaranje počinje žestoko. Još nisam ni prvo otvorio pivo, a Bero preko lijevog krila potpuno neočekivano otvara prazan prostor i dodaje sebi u for, kao pravi i iskusni centarfor. Vidi se iz aviona da je napad planiran i nacrtan prije susreta, za neke zakoni ne vrijede pa ću se testirati iza ove emisije. Bero u napadu aludira na mogući pozitivan test na Covid Andreja Plenkovića, ali ovaj ga očinski odbija iz šesnaesterca.
Favorit Plenković igra kao da mu je dosadno. Mi u Splitu bi rekli za takvo otvaranje utakmice da će odigrat taman koliko mu je potrebno. Testirao sam se čak četiri puta, odbija napad Plenković, a Bernardić kao pravi i neiskusni gost s dna tablice propušta priliku za protunapad. Protunapad koji bi bio pitanje kako to četiri puta, a prosječan građanin Hrvatske nema ni za jednom.
Žao mi je da je takva prilika otišla u vjetar, što bi rekao najveći Željko Vela, ali što je - tu je. Mi smo pobjedili Covid, bitku smo dobili, dosadno dribla Plenković na centru i spominje rat. Dobiveni rat. Od rata ništa, mislim sam u sebi, kao ni od dobre utakmice. Vi ste slikali ormariće po bolnicama s praznim maskama, napada sad premijer, a Bero vadi kemijsku i zapisuje. Opet prilika za protunapad i opet izgubljen balun. Niste pobijedili koronu, korona se vratila. Bernardić dribla i dodaje na desnog beka. Vaš Bačić, znate dobro na koga mislim, koji tvrdi kako ste dobili rat sa koronom, ima 26. Upisanih nekretnina u imovinskoj kartici, ispaljuje Bero sa ruba šesnaesterca i bogami, ne mogu vjerovat, Plenković samo gleda kako mu lopta ulazi u gol. Pitanje i gol koji je upravo primio u rašlje Andrej je mudro prešutio.
Plenković smeten, Bero napada sa svih strana
0:1 je na stadionu RTL-a i Andrej Plenković mora krenuti sa centra. Testiranje, grmi i dalje Bero, tko zarađuje na testiranjima? Što je sa Domom umirovljenika u Splitu? Što je sa dvadeset mrtvih i što je s Antom Sanaderom koji je zaštitio vašeg pulena Škaričića? Jesu to vaše velike pobjede Andrej Plenkoviću? Sad sam moram priznat potpuno u utakmici. Ni u snu se nisam nadao ovakvom furioznom početku autsajdera Bernardića. Plenković je potpuno smeten i sada i on vadi kemijsku i nešto zapisuje. Bero napada sa svih strana. Kreće sa centra i koristi oba krila. Plenković se mora braniti u svom šesnaestercu. I čini to vidno iznenađen razvojem utakmice. Ni riječi u odbranu Bačića i brani se dosadnim, monotonim nogometnim sakrivanjem lopte. Pet minuta ponavlja svoje velebne uspjehe.
107 mrtvih, to je vama ogroman uspjeh?
Sad tek vidim tko je sudac i tek sad mi je drago da u miru gledam ovu utakmicu. Damira Gregoret se rodila vrata do mojih. Moja prva susjeda. I kad se rodila bila je glasna i žestoka. Nije dala na sebe. Znam, jer sam je par puta pričuva kao dijete. Jesu li građani sigurni, pita svoje goste, a Bero vadi papire i dominira terenom. Plenković stalno nešto zapisuje i nije mi jasno što zapisuje cijelo vrijeme kada na ništa ne odgovara? Nema protunapada, nema kontre, nema duplog pasa, ničega. Samo se hvali kako su on i njegovi prvaci države. Sramota je što ste napravili, kako ste ugrozili naše građane otvaranjem granice s Bosnom, samo da bi vaši glasači izašli na izbore, opet je Bero u kontri i ja prvi put mislim da bi ova utakmica mogla otići u iznenađenje. U veliku kvotu za gosta. Vrtim koeficijente na kladionicama, još miruju. Nitko Beri ne daje manje od hendikepa. Postali smo visokorizična zemlja, nespremnost stožera je eklatantna, štoviše, postao je vaš predizborni mehanizam.
Nema dupli pas, niti ima igru
Pratim govor tijela igrača. Od toga se može puno saznat o taktici, borbenoj spremi. Govor tijela razotkriva što stvarno mislimo o osobi sa kojomr azgovaramo. Bero ne stoji nagnut, što jasno govori kako mu oponent nije simpatičan, a nema konkretan odgovor na niti jedan napad. Kako je izbjegao odgovor o Bačiću, tako sad napada tezom kako Bero priželjkuje eskalaciju koronoavirusa. To je odgovor na 0:1? 5,6 milijardi osigurali smo za plaće, hvali se opet, iznosi još dosadnih brojki i nabraja koliko je turista trenutno u Hrvatskoj. Damira ga prekida i podsjeća da nije odgovorio na pitanje o otvaranju granice s Bosnom, na što on ponovo bezobrazno i bahato okreće temu na rezultate borbe protiv Covida.
Kako očito nema rješenje na centru, nema dupli pas, niti ima igru, a sada je to već evidentno, nastaje kakofonija. Igra se prekida sa sve više prekršaja, uglavnom na centru. Bero vadi javni dug i optužuje Plenkovića da se u covid krizi stavio na stranu banaka. Otvaram novo pivo. Da je u pravu, ja sam vam primjer. Niti su mi odobrili moratorij na kredit, niti uskočili sa bilo kakvom odgodom. Kako bi vi stisnuli banke? Sada Plenković napada Bernardića, a ovaj ne odgovara, već prebacuje loptu na beka i vadi deficit od kojeg više od deset posto odlazi na korupciju. Pratim govor tijela Andreja Plenkovića. Nedosljednost u komunikaciji jasan je znak da izbjegava istinu protiv koje nema argumente, prekriženi prsti ostavljaju dojam kako nije otvoren prema onom čime ga napada Bernardić, ali nema još uvijek odgovora. Nema protunapada, nema argumenta, nema jasnog i decidiranog stava. Stječe se dojam da je Bernardić bolje pripremljen. Osupnut sam kako ništa ne znate, sada jalovo napada Plenković, ali Bernardić je shvatio konačno da ima inicijativu, iako Plenković nastoji previše intenzivno uspostavljati kontakt očima. Gleda u Bernardića agresivno i nastoji dominirati.
Ovakvi nastupi se kažnjavaju
Plenković je bahat i samodopadan. U sportu, pa tako i u politici, takvi nastupi se kažnjavaju. To je pravilo. Sada je očito da Plenković namjerno izbjegava bilo kakav odgovor o korupciji i napada niskim udarcem kako Bernardić ne poznaje elementarne stvari, što ovoga konačno izbacuje iz takta. Iz ritma igre koju je napadački nametnuo. Sada dolaze na Bernardićevu stranu terena i ovaj se očajnički brani. Mi znamo, mi ćemo povući 22 milijarde iz EU fondova, vuče loptu preko centarhalfa, ali tada se Bernardićeva obrana konsolidirala.
Damira vodi utakmicu bez greške. Pušta grubu igru na engleski način i ne prekida oštri duel, neka se igra muški. "Kako bi živjeli vi da ste na minimalcu kao što živi svaki deseti Hrvat?", pita Damira Plenkovića koji na to pitanje loptu ostavlja Bernardiću na krilu i pred praznim prostorom i praznim golom pred njim. Moj brat je na minimalcu pa znam o čemu Damira govori, Bero samo lagano spušta za 2:0. Sad je već ozbiljno i sad sam potpuno u ovoj utakmici. Moram priznat da navijam za one bez šansi. One koje su unaprijed otpisali prije meča. Takav sam i ne mogu si pomoći. Volim gubitnike i volim kada bahate i nadmene favorite stjeraju u konopce. I to se upravo sada događa.
Nikada ne navijam za bahate i zna mi često biti drago kada Hajduk izgubi unaprijed dobivenu utakmicu. Takvih utakmica nema. Ne postoje. Svi danas igraju nogomet, i ako su dovoljno srčani, svako može pobijediti svakog.
Sudac zabio gol. Obojici
Plenković očito staje na balun, kako bi mi u Split rekli. Opet dribla i opet se hvali, a Damira ga opet prekida. Ni suci ne vole samodopadne bez pokrića na terenu. Što je sa stopom PDV-a sada pita obojicu, a ja opet dižem čašu za najboljeg ženskog suca. Hrabra i pametna, ne podilazi niti jednom i nije impresionirana zvijezdama na terenu. Kome od vas je cilj manji broj županija i općina? Opet im je spustila i sada obojica mucaju. Tuča na centru. Stvari su očito dovedene do usijanja. Sijevaju uvrede i optužbe. Damira ih razdvaja i ponovo, treći put pita što je sa brojem ministarstava? Kane li ukinuti toliki broj? Niti jedan, a bogami niti drugi nemaju odgovor.
Prvi put u životu vidim da je sudac zabio gol. Obojici.
No, na semaforu je još 0:2 za Bernardića. Grizem nokte. Kokica više nema. Kako sam predviđao dosadan susret nema više ni piva. Porezno rasterećenje i kako ga ostvariti, nastavlja nemilosrdno Damira, a ja gledam Plenkovića. Vrti kemijsku. Ima očit manjak energije i koncentracije. Vidi se da je došao bahato nespreman. Lako ćemo, nije mi dorastao. Kima glavom što ostavlja dojam nervozne osobe. Osim toga, tim gestama daje do znanja kako nema namjeru upustiti se u bitku argumentima i pojašnjenjima laži i objeda, kako ih zove, čim Bernardić s njima krene u napad.
Kada ministri odu zbog korupcije vi to nazivate rekonstrukcijom vlade, ostavlja Bernardić publiku bez daha koja prati kako se probija preko desnog krila pored zapanjenog Plenkovića. Izdaja nacionalnih interesa, Martina Dalić, INA, vjetroelektrane, rafinerija u Sisku i nafta što ide izravno u Mađarsku tjeraju Plenkovića u svojih šesnaest i ovaj gubi kontrolu u najopasnijoj zoni, vratar se baca ali udarci su previše precizni i previše dobro odmjereni. Publika je u šoku, stadion je zanijemio, na semaforu je 0:3.
Knock down
"Ljudi moji je li to moguće?", kao da čujem Mladena Delića još jednom. Tribine podrhtavaju i Andrej Plenković je u boksačkom žargonu u knock downu. Damira je najbolji sudac i pušta ih da igraju kao mala djeca i da se svađaju, a onda im spušta kako mogu govoriti istovremeno, ali da ih tada nitko ne razumije. Bero je sve sigurniji u sebe. Da se razumijemo, ne volim niti jednoga, ali volim kada autsajder, onaj bez šansi dođe u goste i odigra srčano i hrabro. A to je ovaj put odigrao Bernardić. Pošteno. Strah me samo kako mi kažemo u Split, vode u ušima.
I to se upravo događa.
To se dogodilo mom Hajduku protiv St.Etienea i protiv HSV-a. Da
dobivene utakmice – izgube. Zbog jednog gola u gostima. Odakle
mislite namaknuti novac? Pita ga Plenković i dribla Bernardića
kako je Sport Billy. Sjevnula je munjevita kontra, nitko u obrani
nije čuvao centarfora koji zabija za 1:3. Plenković taktizira.
Počinje sugerirati Bernardiću da gubi papire, a ovaj to i čini.
Voda u uši. Koje ministre vam namjerava instalirati predsjednik
Milanović? Voda u uši. Nisam skočio do WC-a, već je 2:3.
Vi imate kompleks od Milanovića, vraća se Bero u utakmicu. Vodi
se rovovska bitka na centru. Odvjetnica u slučaju Rimac se žali
kako utječete na svjedoke da se odgode izjave do izbora.
Plenković ne odgovara na optužbu već priča o noćnim klubovim u
kojima Bernardić provodi vrijeme. Ponovo ne odgovara na neugodno
pitanje.
Novi izbori i velika koalicija.
Obojica čuvaju loptu i obojica kategorički odbijaju takvu vrstu scenarija. Ćorić, opet je Bero u napadu. Habor, Ina, vjetroelektrane, ima li kraja vašoj bahatosti? Bila bi prava šteta da ova utakmica ode u egal. Na vlast vas je dovela Jadranka Kosor, vi imate kompleks Milanovića, valjda još iz ministarstva vanjskih poslova, napada Bero žestoko, zadnjim atomima snage.
Udarac ispod štitnika za noge
E moj gospodine Bernardiću, očinski ga i razočarano pokušava Plenković odmaknuti od sebe, od borbe prsa o prsa, prizivajući Bandića. Obojica su blatnjavi i obojica trebaju gol u finišu susreta. Za dom spremni? Kategorički donijeti zakon protiv, kategorički ostaviti rupu u zakonu za specijalne prilike. Obrazovna reforma? Kategorički da, Bernardić. Kategorički se opet hvalimo, Andrej Plenković. Dominantni gost i očajni, dosadni domaćin koji glumi profesora i ne shvaća da gubi utakmicu.
Presjedanje Unijom dolijeva ulje na vatru. Hrvatska ga je prespavala. To istinski budi Plenkovića koji ponovo nema jasan odgovor, ali je jasno da ga je ta činjenica zaboljela. Do kosti i ispod štitnika za noge je primio taj udarac.
Damira dosuđuje slobodan udarac. Iskosa, s lijeve strane, otprilike nekih trideset metar od gola Andreja Plenkovića. Povlači po travnjaku sprejom crtu razmaka. Diže ruku u zrak i daje znak za izvođenje slobodnog udarca.
Tito ili Tuđman?
Kao iz topa projektil Tito para mrežu preneraženog Plenkovića
koji ne može vjerovati svojim očima što vidi, i ušima što čuje,
da netko Tita stavlja pred Tuđmana.
Dižem ruke i skačem po trosjedu.
Goooool!
2:4
Koja utakmica. Tko se tome nadao? Ni u najluđim snovima nisam mislio da bi ova utakmica mogla otići u takve produžetke i tako šokantno završiti. Samo na RTL-u baby, vičem u ekstazi. Samo na RTL-u Josip Broz zabija Tuđmanu u devedeset i trećoj minuti.
Hoće li Davor Bernardić ovom tijesnom pobjedom na koncu i osvojiti izbore sada mi uopće nije važno. Oduvijek i zauvijek meni je važna samo borba, poštena i bezkompromisna. Kada se ostavi srce na terenu. I kada David pobijedi Golijata. To je bit svake dobre priče i još bolje utakmice. Utakmice koje se ne mogu režirati, unaprijed dobiti.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su isključivo osobni stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav redakcije RTL.hr-a
