Nakon što je na sjednici Vlade na kojoj je predstavljao nove mjere za ublažavanje krize u gospodarstvu premijer Plenković naglasio da očekuje od svih građana - „bili u privatnom ili u javnom sektoru“ - da solidarno iznesu teret krize, zaključilo se da je to jasna poruka javnom sektoru da neće proći bez rezova.
O tome kako bi mogli izgledati u uvjetima krize rezovi u javnom sektoru razgovaramo s prof. dr. Ivanom Koprićem, šefom Katedre za upravnu znanost s Pravnog fakulteta u Zagrebu, stručnjakom za hrvatsku državnu upravu i samoupravu koji se već godinama zalaže za racionalizaciju i reorganizaciju, ali nije nailazio na razumijevanje vlasti koje su mogle provesti te zahvate u uvjetima koji nisu bili krizni.
NET.HR: Kako komentirate najavljene moguće rezove u javnom sektoru? Je li moguće sada u uvjetima krize brzinski uvesti racionalizaciju u strukturi koja je rasla godinama bez ikakvih ozbiljnih reformskih zahvata?
KOPRIĆ: Kriza kakva nas je snašla, a ona je dosta obuhvatna, jer uključuje zdravstvene, financijske, ekonomske, organizacijske, obrazovne, prometne, ljudskopravne i mnoge druge aspekte, budi u ljudima razne porive. Jedan je da se sad odjednom napravi ono što se desetljećima prije nije, a drugi da se u letargičnom stilu zaštiti sve kako bi sve ostalo kao i prije jer se kao ništa ozbiljno ne događa, sve je privremeno i uskoro ćemo se vratiti na staro. I na pozive na rezove u javnom sektoru gledam u tom rasponu.
Da se odgovorna tijela i ljudi kontinuirano bave modernizacijom javne uprave sad bismo govorili o par tema koje su direktno vezane uz upravljanje aktualnom krizom, koja je – da pripomenem – sad tek započela, a kad će kraj – ne zna se. Vidjeli smo reagiranje na prethodnu krizu koja je započela potkraj 2000-ih, uvođenje kriznog poreza, spajanje dviju ergela lipicanaca u jednu, uvođenje stručnog usavršavanja bez zasnivanja radnog odnosa i – pouzdanje u novac iz EU. Racionalizacija i reorganizacija su mjere koje smo mogli, ali nismo proveli, ni tada ni kasnije. Utoliko, ni sad ne očekujem puno u ovo doba početka krize.
NET.HR: Je li uopće moguće u ovim ekstremno kriznim uvjetima provesti ozbiljnu racionalizaciju državne administracije i pravedno "rezanje" ili je izglednije da Vlada neće dirati suštinu, odnosno provesti reorganizaciju i racionalizaciju, nego će se samo odlučiti za linearno rezanje svima?
KOPRIĆ: Ne treba zaboraviti da slijede izbori za Hrvatski sabor pa će Vlada svaki potez dobro vagati i nastojati da grubim mjerama ne uzdrma svoje izborne šanse. To ne znači da neće biti uvedeni krizni porez, mjere štednje na pojedinim stavkama u proračunu kao što su nabava novih auta, uređenje zgrada, usavršavanje zaposlenika, službena putovanja, itd., moguće čak i linearno smanjenje plaća za 5 ili 10 posto, nekakve mjere solidarnosti, zaduživanje, traženje posebnih sredstava od Europske unije, i slične. No, pravi bi potez bio, a to bi u ovim okolnostima možda čak i bilo dobro u javnosti primljeno, da se Vlada odluči na puno ozbiljnije odluke o kvalitetnoj modernizaciji javne uprave, na čijoj se provedbi onda ionako treba raditi sljedećih par godina.
NET.HR: Gdje vi vidite prostor za uštede u ovim uvjetima u javnom sektoru?
KOPRIĆ: Uz mjere štednje bit će i potpornih i poticajnih mjera, za poduzetnike, samozapošljavanje i slično. Pored već navedenih oblika, štednja će se vjerojatno provesti i tako što će Vlada, javna poduzeća, gradovi, državne ustanove tipa Hrvatskih voda, agencije tipa HAKOM-a, županije i svi ostali manje trošiti u investicije koje se mogu odgoditi. To će omogućiti unutarnja preusmjeravanja prema troškovima za zaposlene, umirovljenike i druge skupine koje svojim masovnim nezadovoljstvom mogu nanijeti političku štetu Vladi ili pak županima i gradonačelnicima.
Nešto će novca stići i iz Europske unije, pa će se problem proračunske prenapregnutosti amortizirati i na taj način. Ne treba zaboraviti zaduživanje, ono je uvijek tu da spasi donositelje odluka od odluka koje bi bile nepopularne. Vidim da mnogo ljudi očekuje da se stane na kraj nekim posebnim beneficijama određenih grupa i institucija, ali za to mi se ne čini da su sazreli uvjeti. Otpor koji oni mogu pružiti i politička šteta koju mogu nanijeti ili potpora koju mogu uskratiti je ipak prevelika da bi se netko usudio u to dirnuti.
NET.HR: Prijeti li posebno prosvjetarima, čiji je dugotrajni štrajk obilježio 2019., svojevrsna odmazda, odnosno, može li se očekivati da će krenuti rezovi u obrazovnom sustavu?
KOPRIĆ: Ne bih se kladio da smanjenja plaća i drugih davanja zaposlenicima neće biti. Dapače, mislim da hoće, ali vjerojatnije horizontalnim mjerama koje ne pobuđuju otpor – ni jedan si političar ne priželjkuje nezadovoljstvo 65 ili 70 tisuća ljudi, jer to znači nezadovoljstvo uz njih još bar tolikog broja s njima povezanih osoba. Dakle, krizni ili neki drugi porez, odricanje od prava po kolektivnim ugovorima tipa božićnica i slično, uskraćivanje sredstava za usavršavanje, stopiranje napredovanja, što je posebno osjetljivo pitanje u obrazovnom sektoru, jednako smanjenje plaća kao i drugima, to je ono što je možda moguće očekivati.
Osvete ne, ona jednostavno politički nikome ne odgovara. Naravno, moguće je i da se varam, jer već smo imali vlade koje su se bile posebno okomile na ljude u obrazovanju, uzrokujući tiho i sporo tinjanje vatre koja je izbila u prošlogodišnjem prosvjedu prosvjetara. Oni očito nisu grupa koja je brzo zapaljiva, kao što su neke druge, pa ih možeš gnjaviti a da bunt izbije nekoj sljedećoj vladi.
