Jedan od najjačih filmskih festivala nas uči onome u čemu smo podbacili

Svega tjedan dana nakon najreprezentativnijeg kršenja ljudskih prava u kratkoj povijesti naše države, na veliko platno kina Europa stigao je Human rights film festival.

"Taj referendum zaista jest narušio prava barem jedne zajednice, ali ono što je možda s druge strane barem uvjetno pozitivno je da je  moment toga referenduma i najave nekih drugih referenduma kojima je zapravo jedini cilj diskriminacija, osvijestio ljudima važnost ljudskih prava. Ove godine, za razliku od drugih godina, ne moramo objašnjavati njihovu važnost", rekao je Petar Milat, direktor festivala.

I to 11. put za redom. Festival je počeo osmog, a traje do 13. prosinca. Nakon Zagreba, od 17. do 21. prosinca u ponajboljim nezavisnim dokumentarnim i igranim filmovima uživat će Rijeka.

"Među trideset naslova koje smo pomno odabrali, svakako bi izdvojio film Camille Claudel 1915., zatim jedan drugi jako važan francuski film s pederskom tematikom, za nas apsolutno aktualan, za ovu našu situaciju. Dva, tri dokumentarca koji su mahom pobjeđivali na velikim festivalima", kaže direktor festivala Petar Milat.

Jedan od njih je laureat Venecije, tajvanski film "Psi lutalice" o čovjeku koji se srozao na dno društvene ljestvice i cijeli dan stoji na cesti i drži reklamnu tablu. Zatim "Neznanac na jezeru", film čiji se plakati zabranjuju, a koji je za priču o ljubavi i smrtonosnom seksu u Cannesu nagrađen Queer lavom.

Jedan od zanimljivijih dokumentaraca ove godine je "Zlatna zora", film o usponu neonacističke stranke u Grčkoj.

Stranka je u jeku katastrofalne društveno ekonomske situacije u Grčkoj postigla nevjerojatan uspjeh na prošlogodišnjim izborima, privukla sedam posto birača i dobila 18 zastupnika u parlamentu. Danas film, kojeg netom nakon izlaska nitko u Grčkoj nije želio emitirati, služi kao dokazni materijal protiv članova Zlatne zore na sudu.

Glavna tema ili nit vodilja cijelog ovogodišnjeg festivala je ekološka kriza. "Venecijanski sindrom" govori o šteti koju ogromni kruzeri svakodnevno nanose Veneciji. U Dubrovniku pak trljaju ruke jer sve grdosije koje više neće smjeti u Veneciju, doći će na Jadran.

HRFF iz godine u godinu opravdava epitet jednog od najjačih domaćih festivala. U kinu smo o pravima bližnjih itekako osvješteni, no kada je riječ o onome što se događa van dvorane, lijepa naša je u posljednje vrijeme podbacila.