Robert Ribarić diplomirani je inženjer prometa te zapovjednik Eskadrile aviona 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u vojarni "Pukovnik Mirko Vukušić" u Zemuniku. On od 2003. godine aktivno sudjeluje u akcijama traganja i spašavanja i u Hrvatskoj te je s obzirom na svoje bogato iskustvo za Morski.hr otkrio zbog čega je potraga za nestalim pomorcima s tegljača Bourbon Rhode, među kojima se nalazio i hrvatski kapetan Dino Miškić, veoma zahtjevna.
"Daljina uočavanja bilo kakvog objekta na vodenim površinama ovisi o vidljivosti, stanju mora (visini valova) i najviše o opremi koju koristite u potrazi. Kada govorimo o potrazi na otvorenom moru a osobito na oceanu gdje valovi mogu biti izrazito veliki, vrlo je teško uočiti splav bez obzira na "kričavu" boju istoga, dok je uočavanje čovjeka u moru iznimno teško", kazao je Ribarić. Podsjetimo, aktivna potraga za nestalim pomorcima je završila, ali će i dalje svi brodovi koji prolaze tim područjem morati obratiti pozornost i javiti ako nešto vide.
Razlog je, kako kaže, to što valovi mogu sakriti traženi objekt te ga vi iz tog razloga ne morate uočiti iako ste mu realativno blizu. Unatoč tome što moderna tehnologija olakšava potragu, ona ne garantira uspjeh jer se najčešće radi o velikim površinama koje se pretražuju.
Ograničeni količinom goriva
Ribarić smatra kako je i brza reakcija iznimno važna no nekad je problem lokacija na kojoj se nestanak dogodio.
"Kada se potraga obavlja daleko od obale, zrakoplovi su prilično ograničeni količinom goriva te im se učinkovitost smanjuje ako nemaju mogućnost nadopune gorivom u zraku. Brodovima treba puno više vremena za dolazak na mjesto događaja ali zato mogu neprekidno vršiti potragu danima. Idealno bi bilo istovremeno uključiti i zračnu i pomorsku komponentu radi povećanja učinkovitosti.", objašnjava.
Isto tako kaže kako je na žalost svakim danom koji protekne u potrazi za unesrećenima, vjerojatnost za pronalazak istih sve manja - no naglašava da to nije razlog za odustajanje od potrage.
"Postoje razne procjene ali i činjenice oko toga koliko dugo čovjek može preživjeti u tako ekstremnim uvjetima a što se razlikuje od slučaja do slučaja (kakav je splav, čime je opremljen, kolike su zalihe hrane i vode, vanjska temperatura…). Obzirom da nemam ove podatke, teško je komentirati da li i koliko dugo treba nastaviti potragu. Za ovo zaista nisam dovoljno stručan", ispričao je pukovnik Ribarić.
Što nam ostaje?
Smatra kako su u ovom slučaju najbolja opcija kapacitirani zrakoplovi s mogućnošću tankanja goriva u zraku ili fregate s helikopterima. Pojašnjava da u suprotnom zrakoplovu treba oko 2 sata da s kopna stigne do lokacije i zbog nedostatka goriva može tragati možda sat vremena, a onda mora natrag.
"Treća opcija su sateliti koji nisu također svemogući. Puno puta smo mi iz zraka u traganju mislili da smo nešto pronašli, a na kraju bude smeće. Frižideri, čitava stabla, najlonske vrećice, plastika. Čak smo nekoliko puta pomislili da čovjek maše, pa kad bi se spustili niže, to zapravo bude velika kornjača koja pliva", ispričao je jedan od najiskusnijih pilota u traganju i spašavanju u Hrvatskoj, pukovnik Robert Ribarić.
