S poznatim hrvatskim ekonomistom, Zdeslavom Šantićem, voditeljem istraživanja i analitike u Global Success Advisorsu, međunarodnoj konzalting tvrtki, razgovaramo o dosezima eventualne recesije, kretanjima na globalnoj ekonomskoj sceni, te posljedicama za hrvatsko gospodarstvo.
NET.HR: U Hrvatskoj se s posebnom zabrinutošću prate najave o recesiji u Njemačkoj zbog tradicionalnog uvjerenja da se svaki pomak u Njemačkoj u Hrvatskoj osjeća kao - potres. Kakvo je zapravo stanje ekonomije u Njemačkoj, pa i šire u EU-u? Koji su uzroci?
ŠANTIĆ: Danas su rizici za globalno gospodarstvo osjetno naglašeniji negoli je to bilo prije godinu dana. Procjene rasta za svjetsku ekonomiju su korigirane na niže, što je uvelike posljedica takozvanog trgovinskog rata između SAD-a i Kine. Naime, rast protekcionizma te povećanje carina usporit će rast međunarodne trgovine, a samim time i rast globalnog BDP-a. Njemačka kao najsnažnije svjetsko izvozno gospodarstvo očekivano među prvima osjeća posljedice pogoršanog globalnog okruženja. Također, i mogućnost povećanja carina na uvoz automobila iz EU-a u SAD, te stroži ekološki standardi negativno utječu na njemačku automobilsku industriju. Naravno, i politički čimbenici poput neizvjesnosti glede BREXIT-a te situacije u Italiji pridonose slabijim gospodarskim izgledima.
U drugom tromjesečju ove godine njemački BDP zabilježio je pad od 0,1 posto u odnosu na prethodna tri mjeseca. S obzirom na to da je gospodarstvo Njemačke u prvom tromjesečju ove godine zabilježilo kvartalni rast od 0,4 posto, zasad se još uvijek ne može govoriti o recesiji. Njemačku se često etiketira kao lokomotivu europskog gospodarstva i tamošnji negativniji gospodarski trendovi brzo će se preliti i na ostale zemlje EU-a, uključujući i gospodarstva srednje i istočne Europe.
Šantić za Net.hr govori o tome što čeka ekonomiju Hrvatske, ali i Europe
NET.HR: Možemo li komparirati ovaj krizni val s onima ranijima? Prijeti li sada veći i teži krizni udar nego u ranijim udarima recesije?
ŠANTIĆ: Nakon oporavka od krize iz 2009. godine, u svjetskom i europskom gospodarstvu bilježili smo dominantno pozitivne gospodarske trendove, a koji su bili vidljivi i kroz snažan rast BDP-a, smanjenje nezaposlenosti te pad zaduženosti. Očekivano je da nakon duljeg razdoblja pozitivnih trendova, nastupi i negativna faza gospodarskog ciklusa. Za razliku od prošle krize danas je financijski sustav znatno otporniji te se ne očekuju značajniji potresi u financijskoj industriji kao prije desetak godina. Međutim, moramo biti svjesni da je danas prostor za protucikličko djelovanje monetarne politike u najrazvijenijim zemljama puno manji negoli je bio nakon krize 2008. godine.
Naime, već nekoliko godina Europska središnja banka provodi izrazito ekspanzivnu monetarnu politiku, koja je kamatne stope usmjerila na rekordno niske razine. Iako ESB i dalje ima prostora za protucikličko djelovanje, a vjerojatno će uskoro posegnuti i za dodatnim monetarnim stimulansima, efikasnost monetarne politike se gubi u razdobljima izuzetno niskih ili visokih kamatnih stopa. Dok kod Njemačke postoji prostor za implementaciju fiskalnih poticaja gospodarstvu, mnoge zemlje EU-a, uključujući i Hrvatsku, nemaju taj luksuz pogotovo kada nastupi pad proračunskih prihoda.
NET.HR: Što se u strukturi hrvatske ekonomije promijenilo od Velike recesije 2008.-2009.? Što je Hrvatska propustila učiniti, nakon prošlog recesijskog vala - da bi spremnije dočekala ovaj?
ŠANTIĆ: Kada gledamo domaće gospodarstvo pozitivni trendovi su prisutni od sredine 2014. godine. Kontinuirani rast BDP-a, pad razine nezaposlenosti na rekordno niske razine te smanjenje fiskalnih (proračunski saldo i javni dug) i vanjskih (tekući račun platne bilance i vanjski dug) neravnoteža su prisutni. Ipak, valja naglasiti da puno toga podsjeća na 2008. godinu, iako su neravnoteže manje izražene. Naime, rast BDP-a i dalje dominantno ovisi o kretanju osobne potrošnje. Također, ponovno vidimo jedan snažan rast na domaćem tržištu nekretnina, koji teško može svoje opravdanje pronaći u dinamici gospodarskog rasta te demografskim kretanjima.
Naravno, svakako moramo spomenuti i turizam, koji je možda i jedna od najosjetljivijih djelatnosti na negativne cikluse u gospodarstvu. Nažalost, ostaje osjećaj da se trebalo mnogo više napraviti po pitanju reformskih procesa dok je i međunarodno okruženje bilo znatno povoljnije. To se prije svega odnosi na cjelovitu reformu poreznog sustava, poboljšanje poslovne i investicijske klime te promjene u strukturi javne potrošnje. Neke ključne reforme su pokrenute, poput reforme sustava obrazovanja, no njihova dinamika nije zadovoljavajuća. No, za razliku od prije desetak godina, danas Hrvatska ima na raspolaganju znatno veća sredstva iz EU fondova, što je za malo gospodarstvo izuzetno značajan faktor, pogotovo u vremenima krize.
NET.HR: Što usporavanje rasta u EU-u konkretno znači za hrvatsko gospodarstvo? Kada i kako će Hrvatska osjetiti posljedice ekonomskih problema u Njemačkoj?
ŠANTIĆ: Usporavanje rasta u EU-u za Hrvatsku prije svega znači slabije perspektive za izvozni sektor, uključujući i izazovnija vremena za naš turistički sektor. Istovremeno, može se očekivati slabljenje domaće potražnje te korekcija na tržištu nekretnina. Neke od ovih utjecaja smo već zabilježili ove godine uslijed pogoršanih očekivanja u EU-u. Također, fiskalna prilagodba treba dokazati svoju održivost u "manje dobrim vremenima", odnosno treba vidjeti hoće li se javni dug nastaviti smanjivati i u vremenima kada BDP i proračunski prihodi počnu padati.
NET.HR: Kakva su očekivanja: hoće li pasti potražnja za radnom snagom u Njemačkoj? Odnosno, što ovaj val recesije znači za tržište radne snage u EU-u, pa i hrvatske iseljenike u potrazi za poslom?
ŠANTIĆ: Pojedini pokazatelji ukazuju kako se usporeni gospodarski rast u Njemačkoj već odrazio na tamošnje tržište rada. Ako dođe do dodatnog pada gospodarske aktivnosti zasigurno će se prekinuti i višegodišnji pozitivni trendovi na njemačkom tržištu rada. Naravno, to znači i manju potrebu za uvozom radne snage iz drugih zemalja. S jedne strane takav scenarij bi ublažio izuzetno negativna migracijska kretanja. No, za posljedicu bi imao smanjenje transfera iz inozemstva te posljedično manju domaću potražnju. Također, izgledno je da bi se ponovno pojavili i pritisci na povećanje razine nezaposlenosti na domaćem tržištu rada.
Je li Hrvatska spremna za krizu koju mnogi sve glasnije najavljuju?
NET.HR: Premijer Plenković je nedavno izjavio da se Hrvatska ubraja "među članice EU-a s najdinamičnijim gospodarskim rastom u prvom kvartalu" i da smo - na dobrom putu. Kakva je realna slika hrvatskog gospodarstva u ovom trenutku?
ŠANTIĆ: Teško je donositi zaključke o uspjehu na temelju rezultata za jedno tromjesečje, pogotovo jer su već rezultati za drugo tromjesječje pokazali na osjetno usporavanje rasta gospodarske aktivnosti. Ostaje činjenica da Hrvatska još od prve polovice prošlog desetljeća zaostaje za ostalim nekadašnjim tranzicijskim gospodarstvima po dinamici gospodarskog rasta. Također, mnoge usporedive zemlje su prestigle Hrvatsku po pitanju stupnja gospodarskog razvoja, iako su u tranzicijski proces ušle s mnogo nepovoljnije pozicije. Ne smijemo zaboraviti da se Hrvatska po mnogim najvažnijim pokazateljima, poput stupnja gospodarskog razvoja i stope zaposlenosti, nalazi na začelju zemalja EU-a.
NET.HR: Kako će se na našu vanjskotrgovinsku bilancu odraziti krah brodogradnje? Je li moguće drugom proizvodnjom supstituirati brodogradnju? Ima li u Hrvatskoj uopće sektora koji bi mogli generirati veliko zapošljavanje?
ŠANTIĆ: Moramo biti svjesni da je neto utjecaj na vanjskotrgovinsku bilancu kod brodogradnje puno manji od vrijednosti isporučenih brodova zbog visoke uvozne komponente. Također, Hrvatska ne može ostati imuna na globalne trendove, koji uglavnom uključuju seljenje radno-intenzivnih djelatnosti na Istok. Sigurno je da prostora u domaćem gospodarstvu za brodogradnju ima, no definitivno ne u dosadašnjem obliku i obujmu. Ne smijemo zaboraviti da osim uvoza sirovina i intermedijarnih proizvoda za brodogradnju, Hrvatska je prisiljena uvoziti i energiju te radnu snagu za ovu djelatnost. Međutim, to ne znači da Hrvatska ne može i dalje zarađivati od tradicije i iskustva u proizvodnji brodova, bez obzira na smanjenje domaćih proizvodnih kapaciteta.
Ne smije se zaboraviti niti oportunitetni trošak državnih subvencija za brodogradnju od tridesetak milijardi kuna brodogradnji. Naime, da su se ta sredstva upotrijebila za razvoj neke druge djelatnosti (npr. IT sektora) ili financiranje reforme obrazovanja, dugoročni utjecaj na kretanje BDP-a bi zasigurno bio značajniji. Također, navedena sredstva su se mogla iskoristiti i za smanjenje direktnog poreznog opterećenja ranije, što bi zasigurno imalo pozitivan utjecaj i na kretanje BDP-a. Uzimajući u obzir nedostatak te slabu mobilnost radne snage, teško je očekivati realizaciju neke domaće ili strane investicije koja bi rezultirala otvaranjem pogona koji bi zaposlili velik broj ljudi poput brodogradnje ili nekadašnjih tvornica. Uzimajući u obzir naše specifičnosti, čini mi se da budućnost razvoja ipak ponajviše leži u razvoju SME sektora (malih i srednjih poduzeća, op. a.)
NET.HR: Koji su sektori hrvatske ekonomije najotporniji na ekonomske cikluse i ima li načina da ih se dodatno ojača?
ŠANTIĆ: Prošla kriza je pokazala da je većina tvrtki u Hrvatskoj bilježila dugogodišnji pad poslovanja bez obzira na djelatnost. Tome je pridonijela i visoka razina zaduženosti korporativnog sektora, velika usmjerenost na ulaganja u nekretnine, rigidno domaće poslovno okruženje te izostanak kvalitetnog kriznog menadžmenta. Ipak, pokazalo se da su tvrtke koje nisu dominantno fokusirane na domaće tržište, koje je ograničeno veličinom i velikim utjecajem javnog sektora, bilježile mnogo brži oporavak. Kada govorimo o razvoju gospodarstva, onda se treba fokusirati na horizontalne mjere, a ne preferirati pojedine sektore jer to rijetko kada daje dobre rezultate.
NET.HR: Glavni hrvatski vanjskotrgovinski partner Italija već dugo prolazi kroz političku krizu, njihov bankovni sustav isto pokazuje znakove ranjivosti. Što možemo očekivati od njih u sljedećih pola godine?
ŠANTIĆ: Politička nestabilnost za Italiju nije ništa novo te su učestale promjene vlade uobičajene za razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Ipak, s obzirom na to da je Italija treće najveće gospodarstvo eurozone, njena budućnost će uvelike krojiti i sudbinu europskih integracija. Općenito, u posljednje vrijeme zabrinjava porast protekcionizma i populizma, što je pomalo ironično uzimajući u obzir da sve više problema danas (poput ekologije i održivog gospodarskog rasta) zahtijevaju globalni pristup i rješenja.
