Iako Vesna Škare Ožbolt tvrdi kako su se svi transkripti čuvali u posebnoj sobi, pod šifrom i ključem, da su imali oznaku "vrlo tajno" ili "državna tajna", te da ih nitko nije smio koristiti bez dozvole predsjednika, Stjepan Mesić suprotstavlja se tim tvrdnjama riječima da je Ured predsjednika, dokumentaciju i osoblje preuzeo u "stanju u kakvom je tog trenutka bila".
"To se posebno odnosi na dokumentaciju. Ona je bila na tri mjesta: u kancelariji Vesne Škare Ožbolt, pomoćnice Predstojnika Ureda, u Pismohrani i u Arhivu u podrumu glavne zgrade gdje su radili službenici koji su se bavili presnimavanjem audio-vizualnih zapisa. Povrh toga, svaki savjetnik, kao i pomoćnici i pročelnici imali su u svojim kancelarijama i sefovima raznu dokumentaciju, uključujući i te famozne transkripte. Dakle, dokumenti su bili doslovno razbacani po cijelome Uredu", opisuje Mesić.
Da bi sredio situaciju, navodi, 2000. je osnovao komisiju koja je trebala popisati, preuzeti i pohraniti dokumentaciju koja je zatečena u Uredu i to u uredu Vesne Škare Ožbolt, Pismohrani i Arhivu.
Dio transkripata nestao
"A to je učinjeno na temelju Zapisnika o dokumentaciji Ureda Predsjednika (transkriptima) koji datira iz godine 1999. Tada je, naime, posljednji predstojnik Ureda iz vremena Franje Tuđmana, Ivica Kostović, formirao Povjerenstvo na čelu s Ivanom Jarnjakom, tada na funkciji predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost. Iz zatečenih zapisnika mogli smo utvrditi da je Jarnjak osobno čitao i izdvajao one transkripte koji su mu se činili, iz raznih razloga, zanimljivima. Riječ je o stotinama dokumenata, zapisnicima sa sjednica VONS-a, predsjedništva HDZ-a i osobnih razgovora predsjednika Tuđmana s najpovjerljivijim suradnicima. Jedan dio tih transkripata preuzeo je Vladimir Šeks, drugi Miroslav Tuđman, dok je treći dio na čudan način nestao, da – upravo tako: nestao. Na primjer: nema ni jednog transkripta, osim dva ili tri kurtoazna razgovora, o susretima kojima je prisustvovao Jarnjak i Ivić Pašalić", napisao je Mesić za Novi list.
Zapečaćena je, k tome kaže bivši predsjednik, bila samo jedna kuverta.
"Mnoštvo transkripata i nije bilo u propisanim omotnicama, niti su sve omotnice imale oznaku tajnosti. Kolika je pravna relevantnost oznaka na kuverti, odnosno omotnici, da i ne govorimo", pojašnjava.
Mesić kaže kako je neke transkripte zaista dao u javnost i to one kojima je želio pokazati gdje su se donosile ključne odluke i to odluke koje se u Uredu predsjednika nisu smjele donositi, kao primjerice "ona o prodaji Večernjeg lista, o načinu preuzimanja kontrole nad tim novinama i o razlozima za to".
"Nikada nisam puštao u javnost irelevantne transkripte – na primjer, koga bi i zašto zanimalo kako se Hloverka Novak Srzić žalila na probleme u uređivanju i izdavanju tjednika Danas, ili kako je tužakala Tuđmanu svojega nadređenoga na HTV, Mirka Galića? Ili pak transkript koji govori o jednoj i po satnoj raspravi u državnom i stranačkom vrhu, tko je tu homoseksualac, uz navođenje imena – naravno. Takvim se stvarima nisam bavio. Ne bježim, da ponovim i još jednom naglasim, od toga da sam određene stvari učinio dostupnima javnosti. I ponosan sam na to, jer sam time otvorio put početku istinske demokratizacije hrvatskoga društva", napisao je Mesić za Novi list.
specijal-201012070191004-Suđenje generalima
Vezani članci:
arti-201104220386006 arti-201104220217006 arti-201104220255006 arti-201104220704006 arti-201104220026006
