Sedamanest Nepalaca došlo je iz te daleke azijske zemlje prije četiri mjeseca u "obećanu zemlju" Hrvatsku misleći da će ovdje dovoljno zaraditi kako bi kod kuće prehranili svoje obitelji. Došli su zahvaljujući kvotama za strane radnike, nakon što je agenciji u Nepalu svaki od njih morao platiti čak 7000 eura.
Ta im je agencija našla posao u varaždinskom Vis Promotexu, tvrtki koja proizvodi i izvozi suncobrane u pedesetak zemalja. Tvrtka je s agencijom dogovarala i plaću, a u ugovoru je stajalo 5090 kuna, ali u bruto iznosu, kako to nalaže hrvatski zakon. Drugim riječima, Nepalcima nije rečeno da će zapravo raditi za samo 4000 kuna.
"Ovdje postoje dvije vrste plaće, bruto i neto plaća. Kad smo potpisivali ugovor, mi to nismo znali. Saznali smo tek nakon što smo došli ovamo", rekao je Kunchang Tamang, za RTL-ovu Potragu. Njemu su, kaže, u Nepalu rekli da je kompanija u koju dolaze raditi "europska" i da će moći od plaće uštedjeti i slati novac obitelji.
Ultimatum: ili minimalac ili povratak kući
No, Kunchang i njegovi zemljaci prešli su nekako i preko te male plaće te nastavili raditi. No, tada je uslijedio novi šok - gazda im je rekao da će smanjiti plaću za 20 posto.
"Rekao je da će nas platiti 3200 kuna. Ako se složimo, da možemo nastaviti raditi u Vis Promotexu, a ako ne, da se vratimo natrag kući. Dao nam je samo te dvije mogućnosti", kaže Hira Tamang, jedan od prevarenih Nepalaca.
Davor Patafta je suvlasnik tvrtke Vis promotex iza koje službeno stoji njegov otac Zdenko. No, svi kažu da je Davor taj koji vuče konce u tvrtki. On je, inače, s gradonačelnikom Ivanom Čehokom bio optužen za neke malverzacije i pogodovanja te nepravomoćno osuđen. Sada je gradski vijećnik. Njegova tvrtka lani je imala 7 milijuna kuna čiste dobiti, a cijena jednog njihovog suncobrana je 500 kuna veća od minimalca koji daje radnicima iz Nepala. Patafta nije bio raspoložen za razgovor pa je pred kameru RTL-ove Potrage poslao drugog suvlasnika tvrtke, Marija Bucinu.
"Kroz tih 4-5 mjeseci koliko su oni radili izdvojila su se 3 ili 4 radnika koja su kontinuirano bila u problemu, znači aljkavost na poslu, nedolasci na posao, tučnjave, korištenje mobitela, odlazak s radnog mjesta, nedolazak na posao. Trojici radnika je snižena plaća i dvojici radnika napravljen je sporazumni otkaz ugovora o radu koji im je uručen i potpisan s njihove strane. Informacija da su sedmorica potpisala nižu plaću nije točna", rekao je Bucina.
'Bojim se da će me vratiti u Nepal, imam kredit ondje'
Jedan od "prozvanih" radnika je i Hira Tamang. On, pak, kaže da na poslu daje "200 posto sebe", ali da vlasnike to ne zanima. Minimalac ili povratak u Nepal ponuđen je sedmorici radnika, a petorica su potpisala, dok su Hira i Kunchang odlučili ostati.
"Pristao sam zato što se bojim da će me poslati kući u Nepal. Imam kredit ondje. Ne bojim se ići kući, ali bojim se kredita i budućnosti moje obitelji", kaže Bosanta Rai.
Odbvjetnik radnika iz Nepala Hrvoje Petrić kaže da se radi o ucjeni, no Bucina to odbacuje.
"Da nisu pristali na plaću, onda bismo im možda dali izvanredni otkaz, ali ne znam, pristali su. Rad se vrednuje određeno, vrednovanje rada kod poslodavca ide na način da se mjeri učinak i ako kompariram njihov učinak s učinkom drugih radnika, onda smo došli u to da oni nemaju izvršenje", rekao je Bucina.
Izvršenje, prema ugovoru, znači pet radnih dana po osam sati, a Hira Tanmang kaže za RTL da su "tri dana radili po 12 sati, a ostala tri po osam sati."
30.01.2018., Varazdin- Sjednica Gradskog vijeca Grada Varazdina. Davor Patafta. Photo: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
'Našima je lakše iskorištavati strane radnike'
Bucina tvrdi i da su radnicima bili isplaćeni prekovremeni sati, no Nepalci tvrde da nije tako.
"Moj prvi dojam je, iskreno govoreći, da više nema, odnosno teško je više iskorištavati domaće radnike da su se sad neki poslodavci prebacili na stranu radnu snagu koja osim što je daleko od kuće, ne poznaje jezik, ne poznaje propise te se ne zna kome bi se obratila za pomoć", kaže odvjetnik Petrić.
Primjerice, kaže da oni nisu baš razumjeli ni da su potpisali sporazumni raskid ugovora koji u njihovu slučaju znači da moraju napustiti Hrvatsku u roku 15 dana. S raskidom ugovora i sa svojim poslodavcem Bucinom otišli su na policiju jer ih je ovaj bio dužan ondje odjaviti. U policiji nije bilo prevoditelja pa je taj posao odradio sam Bucina.
"Kad su primili to rješenje, smatrali su da s tim rješenjem mogu ići tražiti novog poslodavca, što definitivno nije slučaj", napominje Petrić.
"Rješenje koje smo mi pokazali je na hrvatskom, ali im je bilo pročitano i prevedeno ispred policijskog službenika i oni su potpisali i zapisnik u policijskoj postaji", objašnjava Bucina.
'Gdje nema sindikata, nitko ne nadzire kršenja zakona'
Sindikati su već davno upozoravali na ovaj problem. Naime, Ministarstvo rada određuje kvote, ali dozvole izdaje MUP koje kolegama iz Ministarstva rada ne šalje povratne informacije o tome koliko je stranaca i gdje zaposleno.
"Dakle, Ministarstvo unutarnjih poslova neće provjeravati je li ugovor o radu u skladu sa zakonom ili kolektivnim ugovorom, a pogotovo neće kontrolirati je li taj ugovor o radu stranca u skladu s domaćim radnikom i da nema elemenata diskriminacije. To nije u ingerenciji Ministarstva unutarnjih poslova, tako da ih ja razumijem s tim u vezi", kaže Ana Miličević Pezelj iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
"Gdje mi djelujemo, mi nadziremo. Gdje nema sindikata, ne nadzire nitko", dodaje Milićević Pezelj.
U toj situaciji strani radnici nerijetko su prepušteni sami sebi. A Kunchang i Hiro s početka priče ipak su odstali od pravne bitke u Hrvatskoj i vraćaju se u Nepal. Ostala 15-orica ostaju nadajući se da će im plaća možda ipak narasti.
