Muzej grada Zagreba u četvrtak, 27. listopada, u 19 sati otvara veliku izložbu "ZG potres. Halo 193" koja je pripremljena u suradnji s Javnom vatrogasnom postrojbom grada Zagreba.
Dvije godine nakon razornih potresa u Zagrebu i na Banovini, dokumentaristički se daje prikaz zagrebačkog potresa iz 1880. godine koji je u mnogo čemu bio sličan onom iz 2020. godine.
Javna vatrogasna postrojba grada Zagreba izložbu će obogatiti video materijalom, fotografijama iz prve, njihove amaterske, ruke i snimkama bespilotnih letjelica. Moći će se razgledati osobni i javni predmeti sa zgrada te odjeća i obuća. Izložba je upotpunjena svjedočanstvima, pozivima vatrogascima i podacima kao što su 3D prikaz stradanja Zagreba.
Vatrogasni zapovjednik JVP grada Zagreba Siniša Jembrih u povodu otvorenje izložbe rekao nam je: "Drago nam što potres završio u muzeju, nadamo se da će tamo i ostati. Ova izložba posveta je svim volonterima koji su bili uz nas, građanima i Ninja kornjačama."
Na izložbi će biti i radionice u suradnji s vatrogascima za sve dobne skupine, sama izložba bit će multimedijalna i interaktivna.
"Pokušat ćemo od naših posjetitelja dobiti dojmove vezane za potres u Zagrebu i njegove posljedice. Ti dojmovi bit će nam temelj za daljnje projekte, jer izložba je samo početak jedne velike priče o educiranju građana Zagreba i cijele Hrvatske o potresu kao prirodnoj pojavi te kako se nositi s njom«, navode u Muzeju.
Sličnost dvaju potresa
Izložba će biti otvorena do 30. ožujka 2023.
Podsjetimo, zagrebački potres dogodio se 22. ožujka 2020. u 6:24 sati magnitude 5,5 po Richterovoj ljestvici, a u 7:01 sati Zagreb je uzdrmao drugi potres, magnitude 5 po
Richterovoj ljestvici. Poginula je djevojčica. Grad je ostao u ruševinama, popadali su dimnjaci i zabatni zidovi, Zagreb je djelovao kao ranjeni grad. Sreća u nesreći bila je što je bila nedjelja, rano ujutro, a ljudi su zbog lockdowna ostali u svojim domovina što je smanjilo mogućnost stradavanja.
U katalogu koji prati izložbu doznaju se zanimljivi detalji i o potresu iz 19. stoljeća, pa i svjedočanstva iz tog vremena: "Iza se cielim gradom silna prašina; dimnjaci i silno ciglovje popadaše s krovova, vatrobrani zidovi porušiše se te pokriše ulice ruševinom. Jedan čovjek je mrtav, a više njih ranjeno."
Izvješća tog potresa i onog od prije dvije godine skoro su identični, što je više puta u javnim nastupima ukazivao i zapovjednik vatrogasaca Jembrih. O samoj izložbi i potresu za publikaciju kataloga rekao je: "Potres u doba pandemije koronavirusa? Check! Čega se sjećam? Dan prije je katastrofa, virus vlada, radiš do navečer, odvezeš nekaj ekipi na požar i taman kad dođeš, jave da je kolega iz postrojbe umro, šok! Misliš da nemre gore, a sljedeća dva dana ne stignemo se ni oprosti ti od njega… Buđenje uz potres, oblačenje i trčanje na posao, voljeni grad u panici… Kancelarija rasturena… Katedrala stradala??? Niz zgrada oštećen, ni u doba rata grad nije ovako izgledao. Građani bježe od potresa van, na ulice, bježe od koronavirusa, bježe jedni od drugih, pa se vraćaju jedni drugima… Na poslu tisuće poziva, stotine intervencija, spašavanja i podupiranja. Mislili smo da je teško raditi u doba pande mije koronavirusa, ali potres nas je onda podsjetio na to da može i gore. Izlasci na intervencije… Organizacija posla, pozivanje ljudi, teške odluke s vrlo lakim ljudima… Političari, novinari, kolege i kolegice iz cijelog svijeta zovu… Nekoliko sati kasnije i već smo u punom pogonu".
Ručkovi na haubama, spavanje na podu
Podsjetio je na suludi ritam koji je uslijedio za vatrogasce i vatrogaskinje, bilo je više od 450 intervencija. "Ručkovi na haubama, spavanje po podu i slučajni susreti po gradu sa
starim dobrim kolegama, pozdravi s ljudima iz niza postrojbi iz okolice koji su spremno priskočili u pomoć. Svi meni bitni ponudili su nam pomoć! Prijatelji se javljaju i šalju dobre vibracije", naveo je. A onda i detalj: "Brzinski sastanak s glavnim vatrogasnim zapovjednikom RH ispred Vlade i mrtvo hladno blokiranje štićene kolone iz koje ti na kraju netko maše ručicama… Za svaki problem izvlačiš neko ime i on se rješava, noćni sastanci na Trgu sad su tužni, nosimo maske, udaljeni smo i stalno peremo ruke…"
I ovo je samo dio sjećanja vatrogasnog zapovjednika koje je iznio u povodu ove izložbe. Ali zagrebački vatrogasci pokazuju da uvijek zadrže onaj vedri duh, pa i kad je najgore: "Nakon svakog izlaska špricaju te i dekontaminiraju, jedeš najbolje palačinke koje je nečija žena ispekla i jedeš najbolje poderane gaće koje je nečiji muž ispekao… U svoj toj gužvi djeci šalješ domaću zadaću… Kaj bu ostalo na kraju? Ipak, ipak, dobar osjećaj, malo pametniji, malo jači, i dalje kužiš da i kad si mrtav umoran, imaš osjećaj za feeling i zezanciju. Lako je biti zagrebački vatrogasac…"
