"Dan prije potresa šokiralo nas je jer je preminuo naš kolega. Mislili smo da ne može gore – korona, dragi kolega je otišao… Idući dan je udario potres. Uvijek može gore", iskren je zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba Siniša Jembrih prisjećajući se razornog potresa koji je 22. ožujka 2022. pogodio Zagreb.
Neki su prije potresa već odradili skoro 24 sata, iza sebe su imali napornu noć gašenja požara u Novom Zagrebu, još pola sata i cijela smjena vatrogasaca trebala je ići kući. Umor je već bio tu, a onda im se izmaknulo tlo pod nogama. Udar potresa u 6.24 sati bio je jačine 5,5 po Richteru, sat u njihovoj vatrogasnoj postaji u Savskoj 1 stao je.
"Prvi udar potresa dočekao me u uredu. Odradili smo smjenu od 24 sata, odjedanput je počelo tresti. Istrčali smo, izveli vozila iz garaže i samo se gledali. Prašina u cijelom krugu, hotel Westin preko puta u prašini, dimnjaci padaju…", govori Slavko Gorički.
(JVP Grada Zagreba)
Počeo je dan koji nije imao kraja. S vrha hotela prozori su se raspršili i na tlo su pale stotine kila stakla i željezni okviri prozora. Ali prvih minuta zagrebački vatrogasci nisu bili svjesni veličine svega.
"Kod nas je streslo, digla se prašina, ali nismo imali osjećaj koliko je to veliko. Kad smo izašli van, vidjeli ljude na cesti, sve urušeno, ljudi gledaju, traže pomoć, boje se…“, prepričava Gorički trenutak kada je shvatio koliko je potres bio jak.
Voziti po zagrebačkim cestama bio je slalom, preko cigli, smrvljenih pročelja koja su popadala po cesti. U jednom trenutku kolega Kristijan Motik primijetio je: "Falio je samo još tenk na cesti."
(JVP Grada Zagreba)
Prve dojave bili su požari u bolnicama Petrova i Srebrnjak, kasnije i u katedrali. Nasreću, lažne. Podigla se prašina koja je podsjećala na dim. Ali ti prizori ispred bolnica, pogodili su vatrogasce.
"Majke, rodilje s malom djecom i trudnice izjurile su vani na hladnoću. Bilo je rano jutro, snijeg je lagano padao, dosta je bilo hladno...", zarosile su se oči Draženu Pavliću dok se prisjećao. Emocije su i dalje tu, nakon dvije godine.
Ali taj dan trebalo je biti jak, gromada na koju su se svi oslanjali. I to su bili, zagrebački vatrogasci, koji su ulijevali vjeru da će sve biti u redu. Puno toga ostalo je ispod radara, nitko nije ni primijetio lavovski posao koji su odradili, taj dan zaprimili su oko 1000 dojava, samo 50 ih se odnosilo na ljude koji su zaglavili u liftovima. Veliki požar bio je u jednoj od telefonskih centrala u Draškovićevoj.
(JVP Grad Zagreb)
"Da nije bilo potresa, taj bi požar bio vijest dana", govori nam Jembrih. Ali slike koje pamte vatrogasci su ljudi koje su spasili.
"U Jurišićevoj ulici u potkrovnom stanu izvukli smo dvoje starijih ljudi. Izvadili smo baku u kolicima vani na sigurno, šećeraš. I ne znaš što ćeš s njom. Moraš ići, a ne možeš je ostaviti samu. Nasreću, prolazio je mladić koji je pitao treba li pomoć. Povukli smo ga da ostane s bakom", govori nam Kristijan Tomašek.
Razgovarajući s vatrogascima o tom danu, svi primjećuju jedno – sreća je Zagreb pomazila taj dan.
"Iskreno, očekivali smo puno više mrtvih. Bilo je nekoliko slučajeva gdje su centimetri falili da ljudi poginu. Od urušavanja dimnjaka ljudima u krevete, greda koje su padale… Ali imali smo sreće i jer je potres pogodio između dvije vatrogasne smjene", govori Jembrih.
(Sabina Kucelj/JVP Grada Zagreba)
Tako se u Savskoj 1 odjednom našlo duplo više vatrogasaca nego inače, poklopile su se dvije smjene. Svi su bili spremni pomoći svom gradu. Nije to jedina sreća, primjećuju. Bio je lockdown, rano jutro, nedjelja, noćni klubovi nisu radili, nije bilo nedjeljnih misa. Sve to, kažu, pomoglo je da nije bilo puno više žrtava.
I što ih je na kraju taj dan držalo, dizalo i davalo snagu?
Od poruka djece koje su vidjeli kroz prozor Klaićeve bolnice s napisanim "Hvala, heroji", do graha s ričetom koji im je netko dostavio taj dan.
Neki su u komadu "odvezli" i 36 sati, umor nisu osjećali, na kraju dana je pala i pjesma, koji stih "Hladnog piva" i ples na krovu, a "popadali" su u nesvijest tek kasnije kad su legli u svoje postelje.
(JVP Grada Zagreba)
I slika za sjećanje - natpis na štoku s jedne intervencije: "193 was here."(JVP Grada Zagreba)
Cijelu priču pogledajte u eksklizivnom specijalu RTL.hr-a:
