Prespavao sam u Otočcu u apartmanu uz samu rijeku Gacku. Dan prije sam se najavio volonterima, pa sam dosta rano krenuo prema utočištu u Kuterevo, jer sam htio saznati čim više informacija o samom utočištu i medvjedima. Izuzetno dobro označeni putokazi do utočišta bili su mi signal da godišnje mnogo ljudi posjeti Kuterevo.
Utočište je moguće posjetiti tijekom proljeća, ljeta i jeseni. Zimi se pokušava ne uznemiravati medvjede s obzirom da su u fazi mirovanja, te su posjete iznimne ukoliko su zaista neophodne (a ja sam u ovom slučaju bio ta iznimka i hvala što su me otrpjeli par sati).
Dočekao me predsjednik udruge «Velebitska udruga Kuterevo» (VUK) i voditelj Utočišta Ivan Crnković Pavenka sa svoja četiri volontera (iz Belgije, Nizozemske i Hrvatske). Utočište je projekt Velebitske udruge Kuterevo, a zaslužni za funkcioniranje su i mnogi prijatelji, partneri i donatori projekta koji su svi pedantno navedeni na stranicama udruge.
Udruga Kuterevo osnovana je 1995. godine s ciljem očuvanja divljine gorske Hrvatske, a 2002. godine u suradnji s Hrvatskim centrom Znanje za okoliš i Veterinarskim fakultetom iz Zagreba, pokrenut je jedinstveni projekt – Utočište za mlade medvjede, čija je misija pružiti utočište za medvjeđe siročiće, odnosno zaštita medvjeđeg staništa i promicanja održivog življenja i tradicije lokalne planinske zajednice.
Sastavni dio programa je edukacija posjetitelja odnosno njihovo zbližavanje s divljinom i medvjeđom karizmom. Članovi udruge i volonteri trenutno se brinu o devet medvjeda, koji su zbrinuti ili zato jer su napuštena medvjeđa siročad ili su npr. kao dva medvjeda dovezeni iz Zoološkog vrta. Inače idealno vrijeme za osamostaljivanje medvjeda i napuštanje majke je oko starosti od godine i pola. Zadnjih nekoliko godina nisu dobili nove medvjede.
Razgovor smo nastavili u simpatičnoj kućici u kojoj se razmjenjuju volonteri iz raznih dijelova svijeta. U udruzi postoji više volonterskih statusa od hodočasnika koji imaju pravo biti četiri dana, a ako žele ostati duže onda se uključuju u svakodnevni rad; ljudi koji su na praksi (studentska, školska, ne mora biti strogo stručna); grupa, pa sve do individualaca koji dolaze u potrazi za učenjem i istraživanjem nečeg novog.
Udruga trenutno broji 32 člana, a Utočište za mlade medvjede godišnje ugosti u prosjeku 15 volonterskih grupa, više od 50 individualnih volontera te oko 20 tisuća posjetitelja.
Centar pažnje u Kuterevu je Smeđi medvjed (Ursus arctos arctos) koji se u gorskoj Hrvatskoj održao kao genetski stabilna populacija i danas ima između 1000 i 1250 jedinki. Računa se da je godišnji prirast oko 25%, a odstrel (oko 15%) i prirodna selekcija održavaju uravnotežen broj.
Medvjed se nalazi na crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske iz 2004. godine. Prisutstvo medvjeda, risa i vuka na ovim prostorima dobar je pokazatelj očuvanosti prirode i bioraznolikosti, a sam Velebit kao Park prirode u kojem se posebno ističu dva nacionalna parka: Sjeverni Velebit i Paklenica idealno je područje za njihovo obitavanje.
U kratkoj šetnji obišao sam medvjede koji nisu spavali zimski san, a zbog hladonoće i čim manjeg uznemiravanja nisam se predugo zadržavao oko njihovih nastambi. Navratit ću sigurno u toplijem dijelu godine kada će i medvjedi biti raspoloženiji za fotografiranje.
Posjet Kuterevu je svakako moj prijedlog za jednodnevni izlet, jer možete nešto naučiti, vidjeti medvjede u prostoru koji je dobra imitacija njihovog prirodnog staništa i donirati nešto za rad i nove projekte udruge.
