Smokva je nekada bila hraniteljica Dalmacije, a danas je kod nas zapostavljeno voće koje se sve rjeđe uzgaja. Mladi se smokvama ne žele baviti jer u njima ima puno posla, zarada je mala, proizvodnja rizična, dovoljno je da padne kiša usred kolovoza ili naleti jato vrabaca pa da na stablima propadnu stotine kilograma smokava.
Hrvatska je prošle godine izvezla tek 10 tona svježe smokve u vrijednosti od 21.500 eura i 29 tona sušene smokve (od čega 22 tone u Sloveniju). S druge strane uvezeno je 64 tone svježe smokve u vrijednosti od 131.000 eura, od čega 40 tona iz Turske. Sušene smokve prošle je godine uvezeno u količini od čak 540 tona vrijednih 1,7 milijuna eura, od toga čak 251 tonu iz Turske i 115 tona iz Albanije.
Nekadašnja Jugoslavija imala je 1.165.000 rodnih stabala s proizvodnjom od 12.036 tona svježih plodova, čime je u cjelokupnoj svjetskoj proizvodnji sudjelovala s oko jedan posto. Najveća je rasprostranjenost i proizvodnja smokve bila upravo u Hrvatskoj, na koju je otpadala polovica svih stabala, njih oko 800.000, a danas ih prema neslužbenim podacima, ima oko 600.000, piše Slobodna Dalmacija.
Teško je objasniti zbog čega u Hrvatskoj i ono malo smokava propada
Tomislav Šiljeg iz Metkovića na svojih 800 stabala smokava u ekološkom uzgoju očekuje ove jeseni ubrati desetak tona smokava. No, to su samo očekivanja jer su mu ptice u jednom danu uništile 200 kilograma. Osim što prodaje svježe smokve na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu još proizvodi i suhe smokve, slatko od smokava sa dodatkom aronije.
''Posla u svakome voćarstvu ima, tako i u smokviku. Uz pomoć
savjetodavne službe i nadzorne stanice za ekološku poljoprivredu
pratimo stanje plantaža, ekološki uzgoj je ponajprije veliko
povjerenje između korisnika i proizvođača. Mi
proizvođači nastojimo naše plantaže održavati i uzgajati bez
konvencionalnog načina. Dakle naši preparati su provjereni i
odobreni od strane Ministarstva poljoprivrede. Zaštita se vrši
kao i gnojidba, ali s velikom dozom opreza i preporuka struke'',
kaže Šiljeg.
Hrvatska proizvodi minimalne količine smokava pa kad se tome
dodaju i štete od ptica, ovogodišnji urod je minimalan.
Prema analizama tržišta koje je provela konzultantska tvrtka Smarter, najveći proizvođači i izvoznici smokava su Turska, Grčka, Italija, Alžir, Maroko i Španjolska, no Hrvatske nema na karti ovih zemalja u kojoj se organizirana proizvodnja iz godine u godinu urušava, unatoč ogromnim potencijalima za proizvodnju.
''Smokve kod nas uglavnom proizvode obiteljska gospodarstva bez većih preradbenih kapaciteta. Malo je voćnjaka smokve i uglavnom rastu pojedinačno ili po nekoliko desetaka stabala, često u okviru vinograda, a plasman svježe smokve je ograničen slabom mogućnošću čuvanja, pa je tržišni potencijal izrazito slab u odnosu na drugo voće. Organiziran otkup i prerada daleko su ispod proizvodnih i gospodarskih mogućnosti ove voćne vrste u nas'', pokazuje analiza Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.
Do 2025. godine doći će do povećane potrošnje i rasta tržišta smokava u EU
''Danas je teško objasniti zbog čega u Hrvatskoj i ono malo
smokava propada i zašto se ljudi njima ne bave jer bi s 300
do 400 stabala jedna obitelj mogla lijepo puniti kućni
proračun'', napominje Miroslav Kuskunović iz
Smartera.
Prerada kod OPG-a nije isplativa zbog nedovoljne opreme i malih
kapaciteta, a nabava suvremenih tehnoloških linija za preradu i
pakiranje sušene smokve u otkupnim središtima, u privatnom ili
zadružnom vlasništvu, rješenje je za oživljavanje te razvitak
proizvodnje smokve u nas.
Europski stručnjaci predviđaju da će u narednom razdoblju, do 2025. godine doći do povećane potrošnje i rasta tržišta smokava u EU, što otvara mogućnosti za intenzivniju proizvodnju ovog mediteranskog voća u Hrvatskoj. Osim izuzetno zdravih svježih smokava, predviđa se i rast potrošnje sušenih smokava, ali i različitih proizvoda koji sadrže ovo rajsko voće.
