Nekoliko je mogućih razloga zbog kojih premijerka i, što je u ovom slučaju daleko važnije, predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor već danima pokušava sve oko sebe uvjeriti da je Ivo Sanader u komplotu sa Zoranom Milanovićem s ciljem njena rušenja. Bilo da je riječ o panici zbog mogućnosti gubitka vlasti, jačanju položaja unutar stranke ili želji za diskreditacijom političkog suparnika po svaku cijenu, svi oni međusobno su povezani i beskrajno loši za nju, ali i za budućnost ove države i političke (ne)kulture u njoj.
Prije svega riječ je o grčevitoj borbi za ostanak na vlasti u ovoj depresivnoj i napaćenoj državi. Radi tog 'svetog' cilja sve je valjda dopušteno. Pa i pokušati uvjeriti naciju kako je oporba, koja prema svim istraživanjima ima uvjerljivu prednost, potpuno poludjela i odlučila ući u savez s daleko najomraženijom osobom na javnoj sceni – Ivom Sanaderom. Predsjedništvu HDZ-a ta se paranoična prispodoba sigurno ne čini tako nemogućom kad su i sami godinama bili zaljubljeni u lik i djelo svog voljenog vođe. Iako se dojučerašnji poltroni i poltrončići natječu tko će se žešće na njega nabaciti blatom, nije naodmet pomisliti da nisu samo oni bili 'zavedeni', nego da je Sanader sada svoje čari uspio baciti i na nekad mu suprotstavljeni tabor.
No, nabacivanje Sanadera mrskom neprijatelju samo je dio šire strategije što duljeg ostanka na vlasti u kojoj je cilj uvjeriti birače, koji su ionako vrlo skloni toj tezi, da se svi u politici valjaju u istom blatu.
Krenulo je s uvjeravanjem nacije kako bi prijevremeni izbori bili ravni elementarnoj nepogodi ili barem izvanrednom stanju. Klasičnom metodom izvrtanja teza predstavnici vlasti na čelu s premijerkom kao navijeni ponavljaju kako bi održavanje izbora zaustavilo reforme i usporilo ulazak u članstvo u EU. U to je u posljednjoj fazi uključena i, s Vladom interesno premrežena, Udruga poslodavaca, čiji čelnici također nastupaju s istom tezom. Realna situacija potpuno je suprotna. Zbog krhkih odnosa moći unutar vladajućeg HDZ-a i koalicije na vlasti, ništa ključno nije se pomaknulo s mrtve točke kada su strukturne reforme u pitanju još puno prije Sanaderove abdikacije. Veliki zaokret neće se sigurno dogoditi niti sada jer je Vlada ušla je u predizbornu godinu u kojoj nitko razuman ne bi rezao javni sektor (plaće i davanja vojsci birača) niti vukao bilo kakve nepopularne poteze.
Jednako je razoružana i oporba. Ni njima na kraj pameti nije da osiromašenim sugrađanima poruče da će im, prije nego što im bude bolje, nužno morati biti još lošije. U niskom startu prije formalnog započinjanja borbe predizbornim obećanjima, njihove aktivnosti svele su se isključivo na reakcije prema potezima stranaka na vlasti.
I tako tapkamo u mjestu, a sve u tobožnjoj želji da se ne zaustave nepostojeće reforme. Kako nam tapkanje u mjestu ne bi dosadilo i da se slučajno ne dogodi da se javnost nema čime zabaviti na dnevnoj razini, štancaju se nove teorije i afere.
Najnovija teza iz kuhinje HDZ-a je da se oporba osim Vlade želi riješiti i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića te tako zaustaviti borbu protiv korupcije. Ispada kao da se Remetinec, umjesto bivšim HDZ-ovcima, posljednjih mjeseci puni isključivo političarima i šefovima državnih tvrtki iz SDP-ovih redova, pa oporba to želi po svaku cijenu zaustaviti. Izlišno je ulaziti u psihološku analizu činjenice da su puna usta antikorupcijske borbe onima koji su bezočne krađe godinama mirno promatrali, a prijave spremali po ladicama.
Nakon općih optužbi da svi koji žele izbore, zapravo, ne žele promjenu stranke na vlasti jer je smatraju nesposobnom i štetnom, nego žele neuspjeh državi, zgodno je plasirati i koju konkretnu afericu. Nakon što se mjesecima insinuira o upletenosti SDP-a u aferu Daimler, vrijeme je bilo za jednu novu novcatu.
Premijerka je odabrala o njoj progovoriti nakon Predsjedništva HDZ-a. Baš to je, smatra, bio prikladan trenutak da javnost upozna s podatkom da ju je šef HEP-ove uprave upozorio na navodne muljaže sa stanovima iz razdoblja Račanove vlasti.
Sad ćemo vjerojatno opet mjesecima slušati nabacivanje uvredama bez konkretnih podataka je li bilo kriminala, kolika je šteta i tko će za nju odgovarati. Ukazuje na to činjenica da afera nije u javnost otišla s konkretnom optužnicom nadležne institucije, nego na konferenciji za novinare, ali i prva reakcija iz SDP-a u kojoj se sve jednako paušalno odbacuje kao čista laž te poručuje kako je Kosor posljednja koja bi trebala otvarati raspravu o stanovima.
Realno je za očekivati da će u takvoj atmosferi međusobnog šamaranja aferama oporbe i vladajućih proći još jedna godina. Sva prebrojavanja ruku u Saboru govore, naime, u prilog tome da HDZ-ova većina za sada nije pod znakom pitanja.
Kada se to zna, logično je zapitati se zašto nas onda većina članova aktualne Vlade bombardira izjavama o 'strašnim' prijetnjama za budućnost zemlje u slučaju prijevremenih izbora? Najvjerojatnije samo zato što toliko strepe da će ih idući izbori pomesti s javne scene, da nikako ne mogu vjerovati da se ta osobna trauma tiče malo koga drugog osim njih samih, a najmanje velike većine građana kojima su načinom vladanja od svakodnevnog života napravili tešku traumu.
