Kurikulum za 21. stoljeće ima popis lektire s početka 20. stoljeća. Iz najnovijeg popisa obvezne lektire za srednju školu izbačeni su naslovi poput Sallingerova "Lovca u žitu" ili Araličine knjige "Psi iz trgovišća".
U ministarstvu tvrde da ništa nije izbačeno, samo je ostavljeno na izbor nastavniku, koji bi sam trebao procijeniti je li neko djelo primjereno za pojedini razred.
Autori poput Ante Tomića, Ivana Aralice, Gorana Tribusona, ali i naslovi poput Nepodnošljive lakoće postojanja, Paklene naranče, Parfema ili pak Lovca u žitu - nisu na popisu lektire za srednju školu. Teoretski, moglo bi se dogoditi da srednjoškolac i završi školovanje bez da je pročitao ikoji od ovih naslova ili autora.
Oni su, tvrde u Ministarstvu, ostavljeni na prosudbu i odabir nastavnika, što, ako je dobar nastavnik, ne bi trebalo biti problem, smatra bivša ministrica obrazovanja i profesorica hrvatskog jezika.
"Mislim da je najvažnije da su ostali oni pravi hrvatski klasici i svjetski klasici, a ovi svi drugi, neka pričekaju da ih vrijeme iskristalizira i da iskristalizira njihovo književno djelo, ali izbaciti gospodina Aralicu ili g. Kunderu, mislim da ipak nije primjereno", kazala je Ljilja Vokić, bivša ministrica obrazovanja.
Jer djela su to za koja je svatko barem čuo, ako ih već nije i pročitao.
Građani su se uglavnom složili – ne razumiju zašto su neka djela izbačena, a pogotovo djela domaćih autora.
Kanonska se djela moraju čitati dok se obrađuje kronologija književnosti, no djeci treba ponuditi i ono što lako razumiju, jer jedino će tako zavoljeti čitanje, tvrdi naša proslavljena književnica i sama profesorica hrvatskog, također zaobiđena u najnovijem popisu lektire.
"Ali ne želim unaprijed govoriti ništa ni protiv ni za tog popisa lektire, jer sam nekako uvjerena, da svi profesori imaju dovoljno iskustva i da će upravo u toj izbornoj lektiri oni dati naslove koji su primjereni djeci", rekla je književnica Julijana Matanović.
Popisi lektire rijetko se mijenjaju. Naša djeca u školi čitaju ono što su čitali i naši roditelji, a suvremeniji naslovi ionako su se uglavnom čitali izvan škole.
I dok na službenim popisima najsvježiji naslovi datiraju u prvu polovinu 20. stoljeća, možda samo treba proći još malo vremena, da i recentniji autori - postanu pravi klasici, dostojni čitanja u školi.
