"Noću ne mogu spavati. Ustanem se u pet i čitam. Od jutra do navečer. Dvadeset puta sam pročitao iste stvari i uvijek otkrijem nove detalje. Probijeni rezervoar helikoptera otkrio sam prije šest mjeseci. On je po meni glavni krivac. Sve je u sudskim spisima, svaki detalj, svaki odgovor, ali ih nitko do sada nije znao ili nije htio pročitati do kraja. Da se želi, lako bi se saznalo što se dogodilo našoj djeci. Dovoljno je pronaći crne kutije iz helikoptera MI-8 oznake 202 i 213 koji službeno ne postoji.", riječi su Igora Marinovića, oca jednog od dvanaest vatrogasaca koji su prije deset godina stradali na Kornatu, piše Šibenski.hr.
Otac poginulog Ivana Marinovića na svjedočenju na ponovljenom suđenju Draženu Slavici na Županijskom sudu u Zadru u sudnici je iznio nekoliko zapanjujućih detalja koji ukazuju na ozbiljne propuste u istrazi, ali i o nesposobnosti sudova da utvrde osnovne činjenice o tragediji. Kao dokaz sudačkoj površnosti, iste kako je u presudi suca Babića, poništenoj iz formalnih razloga, on sam pronašao čak 72 krivo navedene činjenice.
"Suđenje za Kornate se ne snima. Ne postoje tonski zapisnici svjedočenja, a u spis ulazi samo ono što sudac izdiktira. Tako 30 do 40 posto izjava svjedoka nitko ne zabilježi. A ja sam bio na svakom ročištu prvog suđenja i dobro znam tko je što govorio", rekao je Igor Marinović.
Tvrdi kako sve činjenice postoje u spisu, ali u presudi se sudac poziva na spise u kojima tih činjenica nema, zbog čega se pita je li to namjerno ili slučajno. Dvije su se stvari najviše istaknule u njegovom svjedočenju. Prvo je to što je jasno demantirao navodno točno vrijeme stradavanja vatrogasaca. Do sad se tvrdilo da su vatrogasci na Kornatu stradali između 14:55 i 15:08, a Marinović je u spisima našao podatak da je Ante Juričev-Mikulin u 15:20 mobitelom nazvao oca i rekao da se "nalaze u okruženju".
Kao drugo, ukazao je na dokaze iz spisa prema kojima su tog dana na Kornatu bila angažirana četiri vojna helikoptera, jedan policijski, jedan kanader, jedan pilatus i dva glisera. Problematičnim smatra vojne helikoptere jer su u svjedočenjima vojnih osoba spominju samo dva. Ističe i pitanja koja su vještaci s "Ruđera Boškovića" na suđenju postavljali Josipu Klariću o kanistrima benzima i drugim spremnicima goriva na mjestu događaja.
Primjerice, u sudskom spisu postoje fotografije helikoptera
oznake 213 koji službeno ne postoji, a snimljen je s više
različitih mjesta od 19:32 do 19:41, pa tako i iz helikoptera
214. Nadalje, u istom vremenu 202 je odvezao Franu
Lučića u Zemunik, a 212 tek kreće iz Šibenika, što znači da
su bila četiri helikoptera u spašavanju, a i dalje se tvrdi da su
bila samo dva. To je za Marinovića dokaz kako su i sud i vještaci
odustali od teorije "eruptivnog požara" i "nehomogene plinske
smjese". Obje teorije odbačene su kao nelogične i nemoguće u
danim okolnostima, a kao jedini ispravan put za traženje uzroka
stradavanja sugerira curenje kerozina iz vojnog
helikoptera.
Kaže kako za te tvrdnje postoje dokazi u sudskom spisu, a tiču se
uloge vojske u svemu. Navodi kako nitko ne želi do kraja
razjasniti ulogu vojnih helikoptera, što on smatra
krucijalnim.
"Crne kutije su proglasili nestalima, iako u spisu i vještačkim
dokumentima lijepo piše koji su helikopteri i kada bili na
Kornatima i koje su crne kutije izvađene i predane
istražiteljima. A još za vrijeme prvog suđenja dobili smo odgovor
od tadašnjeg šefa MUP-a Karamarka da crnih kutija nema.
Kako ih nema kad su zavedene u spisu?", pita se Marinović,
pokazujući sudsku dokumentaciju gdje jasno piše to što
govori.
Dodaje kako je to posebno važno za helikopter MI-8 oznake 202, koji je Marinović sumnjiči kao glavnog krivca za tragediju, a koji je trebao sudjelovati u izvlačenju vatrogasaca.
Spomenuti helikoper je s Kornata u Zemunik neispravnog dovezao pilot Damir Kirin, a ne Poljak. Iz komunikacije s kontrolom leta jasno je kako je helikopter oštećen na Kornatu, između 18:45 i 19:11, kada traži zamjenu. Vještak u izvještaju za isti helikopter navodi kako je ranije 2006. i 2007. imao popravke zbog curenja goriva na probijenim spremnicima. Kao razlog, navodi se njegova starost helikoptera. U oba navrata, rezervoar je zakrpan tzv. hermetik masom, a od zadnjeg krpanja u 2007. pa do kornatske tragedije, od čega je prošlo pet mjesci, helikopter je letio svega 30 sati i prema nalazu vještaka, konstantno je bio neispravan.
Marinović ističe i kako je na dan kornatske tragedije sporni
helikopter izgubio 400 litara goriva, što je naknadno zataškano,
a stoji u podacima iz knjižice održavanja helikoptera. Tvrdi kako
je tih 400 litara kerozina iscurilo na Kornatu zbog čega je došlo
do natapanja trave koju je kasnije jedan od dva neevidentirana
MI-8, tijekom pokušaja da izvuče vatrogasce, zapalio.
Pretpostavlja kako taj pilot nije znao da je njegov prethodnik
prolio kerozin, a kad je vidio što je napravio, pobjegao je,
ističe Marinović.
Kerozin se ne može tek tako zapaliti, a zapaljiv je kad se
pretvori u aerosol. Pretvaranje kerozila u aerosol postignuto je
rotacijom helikopterske elise koja je kerozina pretvorila u sitne
kapljice koje su se zapalile, kako kaže, moguće od iskre
rotora.
Slike iz zraka koje posjeduje pokazuju da se do danas trava na
tom dijelu Kornata nije obnovila, postoji kao "bijela fleka".
Naime, sutradan rano ujutro (od 7.30 do 9.30), nakon tragedije,
kanader je na to mjesto bacio 12 vodenih bombi kako bi isprali
tlo, što se vidi i na slikama s očevida, gdje je udar vode
iskopao tlo i okrenuo kamenja. Nema više ni crnog pepela koji se
vidi na slikama sa spašavanja dan prije. Prema mjestu pronađenih
smtrno stradalih vatrogasaca, može se zaključiti kako su zapravo
bježali od vatre nošene elisom helikoptera, ističe Marinović za
Šibenski.hr.
