Ćelave mrge u kožnim jaknama s prst debelim zlatnim lancima na odebljalim vratovima zamijenili su 'fini' ljudi u skupocjenim odijelima, koji više ne prijete bokserima i bejzbolskim palicama jer im naprosto ne trebaju. U aktovki imaju zakonske paragrafe koji im puno učinkovitije dopuštaju da čovjeku koji je dužan nekoliko stotina kuna uzmu nekoliko tisuća kuna.
Na to legalizirano pelješenje osiromašenih građana žale se samo ljudi kojima se ono dogodi. Svi su ostali fino namireni i imaju toliko koristi da im ne pada na pamet dovesti u pitanje razboritost i moralnost zakona, kao ni apsurde i nelogičnosti koji se svakodnevno događaju najsiromašnijima i najslabijima u ovoj državi.
Ne bi se posramili ni lihvari
O tome mnogo govori struktura troškova kada nekog nesretnika dokači ovrha. Ona je takva da je se ni prosječni lihvar i kamatar iz devedesetih ne bi mogao posramiti. Ostavimo ovdje po strani ekstremne, ali također zabilježene, primjere, kada je pojedincima zbog duga za komunalije nad glavom stajalo da im i kuća ode na bubanj. Uzmimo, recimo, jeftiniju verziju ovršnog postupka za dug od 335 kuna, koji kod ovrhe naraste za dodatne 222 kune. Od toga najveći dio – 98 kuna – ide, pogađate, javnom bilježniku, po 36,90 kuna stoje troškovi dostave (?!) i nešto što se zove 'izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti'. Na izradu ovršnog prijedloga otići će još 50 kuna. Uključivanje odvjetnika teško da je u tom slučaju pametna ideja jer to cijelu priču poskupljuje za dodatnih 500 kuna.
Zakonske odredbe iznimno su složene, kao i njihova primjena, tako da novinske stupce pune priče koje graniče sa znanstvenom fantastikom, no one to, nažalost nisu, nego su surova stvarnost mnogih Hrvata. Račun za TV-pretplatu od osamdesetak kuna mutira u 500 kuna troškova ovrhe. Formalno zakon kaže da naknade za nezaposlene ne smiju biti predmet ovrhe, kao ni ostale socijalne pomoći, ali kad se, greškom nekoga u sustavu, to ipak dogodi, slijedi šetanje od šaltera do šaltera s praznim novčanikom i želucem ne bi li se to malo mizerije pokušalo vratiti natrag.
Potpuni kaos u sustavu ždere i nevine
Premda su javni bilježnici i odvjetnici u naplatu dugova uključeni još prije nekoliko godina, uz objašnjenje da će tako biti bolje zaštićeni vjerovnici i rasterećeni sudovi, problem je eskalirao, a situacija postala još kaotičnija kada se početkom godine u sve uključila i Fina, na kojoj je završilo više od pola milijuna ovrha samo u prva dva mjeseca primjene zakona.
U tom mnoštvu vjerojatno je teško uzimati u obzir pojedinačne sudbine ljudi, pa se nerijetko događalo da ljudima zbog ovrhe bude blokirana i socijalna pomoć, mizerna mirovina, rodiljna naknada... Bez isprike, bez objašnjenja i krajnje nemilosrdno.
Velike komunalne tvrtke jedva su dočekale novi moment. Zbog dugova za režije mnoge se više uopće ne trude slati niti opomene, dugovanja ne rješavaju njihove pregoleme pravne službe, nego sve prepuštaju odvjetnicima i javnim bilježnicima – oni ipak znaju bolje kako se to radi. Pritom profitiraju svi, komunalci dobiju svoj novac, odvjetnici i javni bilježnici fine naknade. A potrošači ionako nemaju izbora – ni kada je riječ o visini računa koji im izdaje monopolistički pružatelj usluge ni kad je riječ o njegovu plaćanju.
Za ilustraciju koliko su ovrhe postale moderne dobro služi podatak da je zagrebačka Vodoopskrba i odvodnja, samo u siječnju ove godine, pokrenula više od 15 tisuća ovrha! Od svih ovrha u Zagrebu, čak 41,3 posto čine one zbog neplaćenih računa za vodu, grijanje, plin i odvoz smeća, a prema dostupnim podacima, broj ovrha u posljednje dvije godine narastao je za više od 60 posto.
