Internet je zlo, gledajte TV, tamo su svi pametni

29.9.2011.
12:09
VOYO logo

Zaboravite marihuanu, zaboravite speed, ecstasy, kokain i heroin. Vašoj dječici prijeti nova, sto puta gora ovisnost – ona o internetu. Pa su svjetski i hrvatski eksperti strašno zabrinuti, frka je, svijet i domaja puni su petogodišnjih džankija koji svakih pola sata rifrešaju svoje statuse na Facebooku.

Kalašnjikovom po kućnim ljubimcima

Podaci su strašni, da ne mogu biti strašniji i krajnje je vrijeme da se svi zabrinemo nad 10% učenika iz tri zadarske osnovne škole koji više od pet sati provode pred računalom, a za američke klince koji tamo vise i po nezamislivih sedam sati, bojim se, spasa više nema. Oni će, boje se eksperti, završiti kao sociopati, depresiji skloni pojedinci koji će jednog dana, ne znam, preko interneta naručiti kalašnjikov, pobiti familiju, kućne ljubimce, a potom krenuti u pohod po susjedstvu i školi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ako uspije projekt Zlatka Miliše, sociologa i pedagoga, a ujedno i nastavnika na poslijediplomskom doktorskom studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je trenutačno u fazi pilot-programa, Hrvatsku će ta priča zaobići, pa će se klinci, polaznici programa odvikavanja, umjesto s virtualnim frendovima, družiti s roditeljima na kampiranju podno Papuka i biti pritom za popizdit sretni. Pilot-program starta u Osijeku, gdje bi trebao dogodine zaživjeti, a nakon toga seli u Dalmaciju, gdje će cilj programa valjda biti druženje s didom i ćaćom na kaiću, gdje će im oni pokazivati šta je i kako izgleda prava mriža, a ne ona virtualna. Eto odmah i ideje za reklamu – stari bradati ribar vadi mrižu iz mora i govori unuku – vidiš, s ovon mrižom moš nešto i uvatit.

U cijelom tekstu koji je Slobodna Dalmacija objavila o ovom programu i toj globalnoj pošasti interneta i novih medija, a koji vrvi izjavama eksperata s tog polja, ni na jednom jedinom mjestu nije spomenuta televizija. Pročitao tekst tri puta, onda uključio i pretraživač teksta, ali jok – televizije nigdje. Ona nije problem. Problem su internet i "novi mediji". Pa sve skupa užasno podsjeća na selektivan pristup problemu ovisnosti kakav viđamo i kad su u pitanju klasične ovisnosti o klasičnim narkoticima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Alkohol je prihvatljiv, kao i televizija

Uvijek se priča o heroinu, u studio se dovede neki bivši džanki koji je bio dovoljno velika budala da se navuče na žuto, ispriča se njegova tužna životna priča i zaključi da je sve počelo s prvim džointom koji je zapalio u srednjoj. Pivo koje je popio prije tog džointa nitko ne spominje. Kao ni detaljčić da je po komunama skoro jednak broj ovisnika o alkoholu, kao i onih o narkoticima koji nisu legalni. Alkohol je prihvatljiv, kao i u slučaju s ovim klincima televizija.

A skoro da je veći zajeb od narkotika, upravo zato što je legalan. Dok sam živio u studentskom domu, imao sam docimera koji nam je svima ponosno pokazivao dokument u Wordu sta_san_sve_proba.doc. Lista je bila duga dvije stranice, bilo je tu svega, od horsa do ketamina i etera, ali ni na jednom mjestu nije stajao alkohol. Čovjek je kasnije završio u komuni, na skidanju od – alkohola.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O čemu se tu radi, znaju i ptice na granama. Država, sistem, zakonodavac, nad alkoholom ima kontrolu, on je u sustavu, njegovi proizvođači pune proračun, on je "prihvatljiv", dapače i poželjan, ako ništa zbog trošarina.

Internet = heroin?!

Slična stvar se sada događa s ovom paranojom koja se gradi oko interneta i "novih medija". Ajde malo razmislite, gdje u Hrvatskoj možete pročitati negativno intoniran tekst o, recimo, Anti Todoriću? Uglavnom na portalima. Na televiziji jednu jedinu lošu riječ o njemu nisam čuo. Gdje su objavljivali novinari koji su u "službenim medijima" odbijali poviti glave pred uredničkom cenzurom? Uglavnom po blogovima koje bi linkali na Facebook. Internet je, za razliku od televizije, prostor apsolutne slobode koji država ni na koji način i koliko god se trudila nikad neće uspjeti staviti pod kontrolu. I zato treba roditelje odmah zaplašiti, napraviti od interneta bauk i po mogućnosti ga izjednačiti s heroinom. Da djeca od malih nogu znaju da je to zajeb.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pa zamišljam situaciju u klasičnoj hrvatskoj obitelji. Bijesni otac upada u sobu klinca koji igra nekakvu igricu ili se dopisuje s frendom preko Facebooka, možda i gugla neki pojam koji je prekompleksan da bi ga voditelji televizija koje vrve talent showovima i red carpetima uopće izgovorili, gasi mu komp i tjera u dnevni boravak, gdje će, je li, provesti kvalitetno vrijeme s obitelji. U dnevnom boravku, obitelj šuti i pilji u jedan od dnevnika, a preko ekrana se ukazuje slika Jadranke Kosor, koja govori kako će izvući državu iz krize. A klinac jadan ne može nigdje kliknuti da je makne s ekrana.

Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču