Kutije su ružne, sadržaj lijep. Brižljivo pripremljeni, pedatno složeni, okusi i mirisi kuće u utrobama autobusa gaze kilometare da bi došli na stol. Državnim cestama i neformalnim putem, hrana desetljećima putuje. Jer, roditelji, sve dok ih zdravlje služi, zapravo ne daju da se prereže pupčana vrpca. Rodbina ne da da nestane obitelj.
Matea Topić iz Donjih Vinjanapred našom kamerom demonstrira što će kasnije spakirati. ''Ide kulen, ajvar, paprike koje smo kiselili. Paket ide stricu koji radi u Njemačkoj. Tamo je radio i Matein otac, a u prvoj generaciji u njihovoj obitelji gastarbajterski je staž odradio i djed.“
''Bio je čovjek iz naroda, znam da je bio narodni čovjek, volio je biti na pijaci, sastanit sa ljudima. Ali je morao ići trbuhom za kruhom. Ovo je mercedes koji je kupio moj djed“, priča Matea.
''Automobil smo mi naslijedili od djeda i to će naslijediti naša djeca i njihova djeca, jer za taj auto nema smrti“, kaže Matea. To će vozilo biti isklesano u kamenu. Vjeruju to entuzijasti okupljeni u oltajmer klubu Imotski. Već neko vrijeme guraju ideju o spomeniku i muzeju.
Otišao iz Hrvatske '68.
Mirko Perkušić samo je osam godina stariji od svog oldtajmera. ''Držimo se dobro oboje, sad je njemu 60 godina, meni 68, ali izdržat će on više…'' Cijeli je vijek radio vani. Promijenio je 27 mercedesa.
''Prvi Mercedes sam kupio za 6 mjeseci rada jer plaća nije bila velika. Morao sam raditi više od godinu dana da bi uštedio, jer plaće su bile, tisuću, tisuću i po maraka za mjesečno.“
Otišao je '68., kada su prije točno 50 godina Jugoslavija i Njemačka potpisale međudržavni sporazum o uvozu radne snage iz SFRJ u Njemačku. Tada je u Jugoslaviji, Hrvatskoj i u Imotskom krenuo masovni val odlazaka radnika u inozemstvo.
''A cilj mi je bio da kupim dobar auto i nešto kuće i to sam sve ostvario tako da sad uživam u tome.'' Mirovina mu je kaže, više nego dobra. Put do nje nije bio najlakši… Već je par godina kod kuće, u selu Drum. Na tu je adresu stigao luksuzni Mercedesov magazin u kojem je tema o mercedesima i Imotskom opisana kao ljubavna priča.
''Tu sam ja gdje čistim auto, piše da se nisam uzeo samo za ženom nego i sa mercedesom", priča. "Pa da vam kažem i jeste, joj što bi on mene dao za mercedesa…'', uz osmijeh kaže njegova supruga Svetlana.
'Kad je netko došao s Mercedesom to je bio znak da je uspio'
Ivan Topić Nota predsjednik je Oltajmer kluba Imotski i glavni motor ideje o spomeniku mercedesu. ''Taj jedan mercedes da se pokvari u Zagrebu, gurnit ćemo ga da upali i do’će do Imotskog bez problema.''
U forsiranju statusnog simbola nekadašnje sirotinje ima samoironije. ''Donji Vinjani - kad je netko došao s Mercedesom iz Njemačke to je bio znak da je on uspio, da je on pametan da je on odlučio, njegov rejting bi išao visoko, svi bi ga zvali za kuma, mislil bi da je bitan, kroz tog mercedesa bi on visoko kotirao…'', priča Mario.
Očevi su savjetovali da se limuzine ne kupuju, sinovi su automobile dovozili. Vratio se '93. kaže da je počeo sanjati na njemačkom jeziku. sada vodi malu građevinsku tvrtku i kaže da ima posla za nekoliko godina.
''Imali nešto para, opremili se, došli smo radno sposobni,u početku bilo nezgodno fali ti društvo. Onda je krenuo super život, i to bih preporučio svakome tko je mlad, da se na vrijeme vrati kući ovdje ima posla za sve.''
'Reći ću vam zašto sam uspio'
Da mu djeca odu živjeti vani - doživio bi to kao svoj poraz. ''Ne daj bože da mi se to dogodi...'' Može li se u Imotskom 2018. godine kupiti radno mjesto? ''Može, može, može to se dešava, to nije štele, natječaji, može, ne samo u Imotskom'', priča Bruno Rebić.
''Ljudi ne vole nepravdu, kad vaša manja škola više vrijedi od moje veće škole''. U jednom je trenutku razmišljao o odlasku. ''Spletom obiteljske situacije nisam se odselio, sad neću, sad neću!'', odlučan je Bruno.
Bavi se, usprkos savjetima da ovdje maslina ne može uspjeti, maslinarstvom više od 10 godina, a svojim uljem osvaja nagrade. ''Reći su vam zašto sam uspio s maslinama. Zašto što ništa nisam znao o njima pa sam slušao struku.''
Dugo već propada nekadašnja duhanska stanica koju je sagradila još Austrougarska. Vrijeme nagriza zdanje, stalo je samo na stranicama starih novina. Godina je 93., premijer je Šarinić, dalmatinske općine traže mjere za oporavak gospodarstva.
Socijalnu politiku preuzela djeca
Godina je 2018. premijer je Plenković.
Prije nekoliko dana Vlada je odlučila Imotskom oprostiti dug od 34 milijuna. Sporni dug grada nastao je zbog nevraćanja kredita u prošlosti koje je potpisvao bivši HDZ-ov gradonačelnik kroz tri mandata kojim je gospodario gradom.
"Moja generacij se iselila ili su po Zagrebu ili vani", govori nam Ivan Kukavica. Obišli smo prostor na kojem se godinama najavljivala poduzetnička Vinjani Gornji, a tadašnji gradonačelnik pbećavao da će dignut Imotski iz mrtvila. Bager na fantomskom gradilištu bez smisla projekcija i perspektive proradio je dok smo snimali na kratko.
Ne postoje precizne broje koliko je stanovnika ovog kraja otišlo posljednjih godina. Raste građevinski sektor, zalet hvata turizam. A u krvotok Imotskog i Hrvatske ulaze devizne doznake.
Prošle su godine oni koji su otišli u zemlju doznačili čak 15 milijardi kuna. Više od 4 posto BDP-a. Socijalnu politiku preuzela su djeca i njihovi novčani transferi roditeljima. Kao i prije pola stoljeća: država se malo oslonila.
