Iako je ministar zdravstva nedavno najavio rješavanje problema lista čekanja u hrvatskim bolnicama uvođenjem tzv. prioritetnih lista, one su još uvijek realnost za veliku većinu građana, a "tajkunizacija" zdravstva koja se provodi i kod nas, dovest će do toga da većina ljudi neće moći platiti svoje liječenje.
Tako primjerice, za obično rendgensko snimanje, jednu od najjeftinijih dijagnostičkih pretraga, u Zagrebu se čeka i mjesec dana, dok se na magnetsku rezonancu čeka godinama pa su mediji tako izvijestili o Riječaninu koji je naručen za 2020. godinu, piše Deutsche Welle.
Problem je, piše taj medij, što državni osiguravatelj i javnim ustanovama plaća određenu, očito nedovoljnu, količinu usluge i sve što se radi iznad toga generira gubitak. Pa je isplativije ne raditi, nego raditi i koristiti postojeće resurse. Kad dobije uputnicu za neki dijagnostički pregled, pacijent je zapravo prepušten sebi i traženju javne ustanove koja mu može najbrže pružiti uslugu.
Pacijenti prepušteni sami sebe
Ukoliko je informatički pismen, pogledat će listu čekanja HZZO-a, a pošalje li uputnicu na za to predviđeni mail, dobit će odgovor kad je tu pretragu moguće obaviti - što se najčešće dogodi tek za nekoliko mjeseci.
Najavu ministra zdravstva Milana Kujundžića (HDZ) da će teško oboljelima biti osiguran specijalist u roku od tri dana, dok bi u iduća dva tjedna trebali dobiti svu potrebnu dijagnostiku i početak liječenja, komentirao je predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata Mario Drlje.
"Podržavamo to, ali prioritetne liste čekanja su najavljene u srpnju. Tada smo od ministra tražili da nam objasni kakva je procedura. Do danas nismo dobili odgovor. Taj pilot-projekt navodno namjeravaju proširiti na cijelu Hrvatsku".
Dodao je i kako je stanje s ostalim listama čekanja u Hrvatskoj katastrofalno i posebno loše za građane slabijeg imovinskog statusa.
"Liste su se u zadnjih godinu dana bitno produžile. Bitno je teže ostvariti zdravstvenu zaštitu na temelje osnovnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja. Privatna praksa je korupcijska bolest zdravstva u Hrvatskoj pa je sasvim normalno da liječnici koji dopodne rade u javnim bolnicama, poslijepodne rade u privatnima", rekao je Drlje.
Prezaduženi zdravstveni sustav
„Vrlo često se ljudi prozivaju zbog bolovanja, a mnogi se žele što prije vratiti na posao, jer moraju plaćati kredite, hraniti obitelj, a to s naknadom bolovanja ne mogu pokriti. I tako se ljudi preusmjeravaju u privatan sektor, a javno zdravstvo slabi", dodao je.
Problemi prezaduženog hrvatskog zdravstva ne mogu se rješavati novim porezima, uvođenjem novih trošarina i obveznih doprinosa iz plaća radnika.
"Uvjeren sam da se stvari mogu popraviti, a da solidarni javni sustav može funkcionirati s 23 milijarde kuna na godišnjoj razini, ako se objedini javna nabava. O njoj se u javnosti ne govori ništa. Ne može svaka bolnica imati svoju nabavu. Može, za stvari poput kruha, ali ne i za stentove, ugradbeni materijal i slično." Time se, kaže Drlje, može uštedjeti od 600 milijuna do milijarde kuna.
Država bi trebala platiti i oko 1,5 milijardi kuna duga prema HZZO-u, mišljenja je Drlje.
"Solidarni javni sustav je počeo propadati otkad je dopušteno miješanje praksi. Vrlo često neki pacijenti idu kod istog liječnika koji radi i u privatnoj praksi i u javnom zdravstvu. Imamo pravo sumnjati da se pacijenti preusmjeravaju u privatne prakse, jer znamo da su privatne poliklinike nicale kao gljive poslije kiše. Što to mogu privatne poliklinike učiniti, a da ne može Rebro? Moramo li sve javno uništiti da bi se otvorio prostor pohlepi kako bi se stvorilo novih 500 tajkuna?", dodao je.