Fiksna plaća veća od 5.500 kuna, stimulacija, dva slobodna dana u tjednu, smjenski rad, a opet nitko ne želi raditi. Ponuda je to jedne zagrebačke pekarnice. Međutim, radnike već mjesecima ne mogu pronaći.
Iako je u Hrvatskoj na burzi nekoliko stotina nezaposlenih pekara, a svake godine ih samo u Zagrebu 20 iziđe iz škole spremno za rad, poslodavci muku muče s pronalaskom radne snage.
Deset godina rada bilo je potrebno da od ovih hrpica tijesta u samo nekoliko sekundi nastane štruca kruha. Davor je jedan od rijetkih koji tako dugo radi u struci, a da nije nasljednik obiteljskog posla.
"Malo je problem zbog noćnog rada, ali ima vremena uvijek. Znači, spava se po danu, a po noći se radi i tako", rekao je pekar Davor Šterle.
Davor jednoga dana planira imati svoju pekarnicu, a do tada radi u Tonijevoj. On je biznis stvorio od bakina recepta za dalmatinski kruh ispod peke bez aditiva. U ponudi ima samo njega i prodaje se kao lud, no nema ga tko peći.
"S burze ih pošalju k nama, ali dođu tu samo reda radi. Neki vjerojatno ne žele raditi jer su primanja na burzi relativno dobra. Može nešto još u fušu raditi pa doći na isto, a neki se boje započeti nešto jer imaju loša iskustva od prethodnog razdoblja", objasnio je vlasnik pekarnice Toni Serdar.
Kod njega su trenutačno zaposlena četiri pekara, no šire posao i treba im još ljudi. U nedostatku radne snage, čak su izučili i jednog elektrotehničara da mijesi kruh.
"Počeo je raditi kod nas kao vozač, ali se nije snašao zbog orijentacije i organizacije. No, u pogonu se jako dobro snašao te smo zadovoljni jer je uz bok s profesionalnim pekarima", kazao je Toni.
Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje registrirano je preko 300 nezaposlenih pekara, a na njih čeka oko 200 poslova.
Gdje su i zašto ne žele raditi pokušali smo doznati u Prehrambeno-tehnološkoj školi koju svake godine upiše 30-ak učenika.
"Đaci upisuju zato što je to nekakvo obiteljsko zanimanje. Znači da nastave nekakvu svoju tradiciju. Neki dođu stvarno iz interesa, a neki i zalutaju", rekao je Damir Sizgoreo, nastavnik u Prehrambeno-tehnološkoj školi.
Za upis im ne treba puno bodova, a nakon završetka škole bave nečim sasvim desetim. Pitanje je koliko će ih nastaviti peći kiflice i nakon trogodišnjeg obrazovanja, a koliko će ih ostati pekari samo na papiru.
Našu cijelu reportažu o pekarima u Hrvatskoj pogledajte u videoprilogu!
