I prije rata Kistanje su bile nerazvijene, no njihova slika nije se po tom pitanju promijenila ni nakon rata kada su hrvatske vlasti u tamošnji kraj na mjesto iseljenih Srba ondje uselile Janjevce s Kosova. Danas ondje tako životare i Janjevci i Srbi povratnici u mjestu koje je postalo socijalni slučaj.
Najveći problem je posao. Mladi, kojih ondje ne nedostaje i od kojih su neki i na fakultetu, nakon njega ne mogu pronaći radno mjesto, a neki su i primorani napustiti studij jer ga nemaju čime financirati. Brojne obitelji proteklih godina napustile su Kistanje.
Poput onih slavonskih u potragu za boljim životom odselile su van granica naše zemlje - mahom u Njemačku i Švicarsku. Od socijalne pomoći nisu željeli živjeti, a to se, tvrde oni koji su ostali, ni ne može.
''Ne valja ništa"
"Ne valja ništa. Obrta ima, ali sezonski sve. Bave se trgovinom. Kad završi sezona preživljavaju od onog što su zaradili za vrijeme sezone. Ima nešto malo zemljoradnika, sad su se neki počeli baviti smiljem, nešto sitno. Ali nemaju novaca za uložiti", priča Nikola Golomejić. Za takvu situaciju krive i državu i lokalnu zajednicu.
Veliki problem je, kažu mještani, prometna nepovezanost - nemaju čak ni liniju s županijskim središtem, Šibenikom. To onemogućava razvoj - ne može se na posao izvan mjesta, u školu ili fakultet u veće gradove, stariji i bolesni u bolnicu...
"Djeca koja idu u Zadar u školu ili Šibenik moraju da stanuju tamo, ne mogu da putuju, nemaju čime, nema povezanosti. Tko nema svoj prijevoz ne može nigdje mrdnuti", priča Bilja.
Prema podacima posljednjeg popisa stanovništva, u Kistanju živi 3.481 stanovnika, od kojih je tek 150 zaposleno. Roko Antić, HDZ-ov zamjenik načelnika, predbacuje načelniku Goranu Reljiću da je nezainteresiran za razvoj općine te da u 15 godina nije proveo niti jedan razvojni projekt. Zamjera mu i protekciju pripadnika srpskog naroda pri zapošljavanju, ali i neaktivnost kad je riječ o plasiranju proizvoda loklnih obrtnika te gospodarski razvitak. Kistanje vidi kao neotkriven turistički biser koji zajedno moraju razviti.
''Ulagači ne žele na područje posebne državne skrbi''
"Mi vidimo da bi se kroz resor turizma ovdje moglo jako puno toga promijeniti i jako puno moglo napraviti. Konkretno, ovdje imamo rimski vojni logor Burnu, koji je prošle godine službeno posjetilo 8.000 turista. Tri stotine metara dalje su najveće kaskade u Hrvatskoj - Manojlovački slap od 95 metara - tu je glasoviti pravoslavni manastir Sveta tri Jerarha. Kistanje ima turističkih potencijala. Nama je ovdje otočić Visovac na Krki na 20 kilometara, 15 kilometara od nas je Roški slap", nabraja Antić odbacujući navode načelnika da su ljudi siromašni, odnosno nezaposleni, jer su neobrazovani.
Reljić tvrdi da se na razvoju svakodnevno radi ističući kako se neki projekti izrađuju, a neki su spremni za apliciranje ili se nalaze na natječajima proračunskih i europskih fondova i u vrijednosti su 60 milijuna kuna.
"Napravili smo Centar za posjetitelje Nacionalnog parka Krka u Kistanju, Voda - vrelo života, koja čini cjelinu projekta Nepoznata blaga Krke, ruralni poduzetnički inkubator Krka, Eko-centar s tržnicom i pratećim objektima, gravitacijski vodovod Kistanje-manastir Krka, zdravstveno-turistički centar za seniore u Biovčinu selu, agrozona Razvale, gdje želimo napraviti poziciju u prostornom planu izmjenama i dopunama kako bismo 50 hektara zemlje stavili u mogućnost da obiteljska poljoprivredna gospodarstva, tvrtke, zadruge i svi ostali mogu dobiti mogućnost da se bave poljoprivrednom proizvodnjom", nabraja Reljić dodajući kako ulagači ne žele ući u područje od posebne državne skrbi.
