Saša Ceci, viši znanstveni suradnik na Zavodu za eksperimentalnu fiziku na Institutu Ruđer Bošković, danas je u objavi na Facebooku komentirao cijepljenje djece protiv koronavirusa te rizike od nuspojava. "Moj zaključak na temelju te slike, i dodatne informacije o tome da su svi slučajevi miokarditisa dosad bili blaži i bez trajnih posljedica, je da bih bio ili glup ili okrutan ako ih ne bih cijepio", poručio je Ceci.
Cecijem komentar prenosimo u cijelosti.
"Došao mi je jutros email, meni i još nekim ljudima koje znam, o zajedničkom mlađem poznaniku koji je imao nekih problema sa srcem i njegov kardiolog misli da bi to mogla biti nuspojava cijepljenja mRNA cjepivom. Još nisu sigurni da je to, i po svemu sudeći bit će sve u redu, ali daleko od toga da je ugodno, a kamoli da bismo voljeli da tako nešto prolaze naša djeca. Frend koji nam je poslao taj email pita nas što mi mislimo o tome.
Što mislimo? Što ja mislim? Kako te neće potresti teška priča čovjeka kojeg znaš. Netko se popikne na ulici, netko koga ne znamo, pa priskačemo u pomoć, pridižemo ih i drago nam je da su dobro. Kako nas ovo ne bi pogodilo i potreslo? I drago nam je da je i on dobro. I vama je, iako ga ne znate, zar ne? Normalno da je, ljudi smo. I baš u tome je problem. Zato sam odgovorio ovo.
U ovakvim situacijama, kad slušamo priču osobe koju znamo, smetaju nam osjećaji koje imamo jer nam zamagljuju razbor i razum. Znanost nas uči da se moramo odmaknuti od toga, ne zato jer je znanost hladna i bezosjećajna, nego zato što se znanošću bave ljudi koji su subjektivni i emocionalni. Najgori znanstvenici koje znam (što nažalost ne znači i najneuspješniji) oni su koji su izrazito subjektivni, ali su istovremeno duboko uvjereni da su jako objektivni", piše u uvodu Ceci.
Procjena rizika cijepljenja djece
"Ono što mene vodi u ovakvim situacijama su procjene temeljene na dobrim podacima o realnoj opasnosti od bolesti, i realnoj opasnosti od cjepiva. U prilogu je slika na temelju koje ja formiram mišljenje o tome trebam li cijepiti djecu ili ne. Moj zaključak na temelju te slike, i dodatne informacije o tome da su svi slučajevi miokarditisa dosad bili blaži i bez trajnih posljedica, je da bih bio ili glup ili okrutan ako ih ne bih cijepio. U najgoroj kategoriji što se tiče nuspojava cijepljenja, za dječake 16-17 godina, broj nuspojava bit će šest puta manji od broja hospitalizacija i upola manji od broja njih koji će završiti na intenzivnoj njezi. U najgoroj od najgorih kategorija, višestruko je veća korist od ikakve štete od cijepljenja.
Ako je tako, zašto je onda opći dojam u populaciji drugačiji? To je dobro pitanje. Podaci govore o trudnicama i djeci na intenzivnoj njezi i na respiratorima. Ali njihove priče nemamo po medijima, ne dobivamo ih emailovima, niti ih neki naši kolege dijele po fejsu kao one bolesne budalaštine o ljudima ubijanim prisilnim cijepljenjem na stadionima u Australiji. Opasne bolesne budalaštine, toliko slične onima iz 1991. da se srpska djeca bacaju lavovima u ZOO vrtovima.
Ja najiskrenije ne znam koji je kurac (isprika na stručnoj terminologiji) tim ljudima, što im se u glavi pomaknulo i zbog kojeg razloga, ali ako nas je 1991. išta naučila, naučila nas je da ne žalimo njih takve, nego brinemo kako da društvo spasimo od njihovog zla. Jer to je zlo i oni ga sustavno stvaraju. Nema dana da se ne pojavi neka nova takva luda priča. Ili nekakav još luđi video. I to zlo ima posljedice. Uvijek ima posljedice, čak i ako ih ne vidimo odmah.
Uglavnom, dolje je slika. Na njoj nedostaje podatak o postotku klinaca s težim long covidom jer se to još uvijek istražuje, ali medicinari sve češće javljaju da je neugodno visok postotak ljudi koji umru u roku od godinu dana nakon preboljenja među onima koji su imali teže komplikacije bolesti. Ni od njih ne dobivamo emailove. Zbog svih njih ja vam ovo pišem, jer oni ne mogu. Zbog svih njih znamo da moramo vjerovati znanosti", poručio je na kraju Saša Ceci.
