Sve bi bilo puno lakše da se svih ovih godina, koliko traje misija hrvatskih vojnika u Afganistanu, javnosti iz službenih izvora barem do određene mjere pokušalo objasniti što se u toj zemlji događa te u kojoj mjeri su naši vojnici tamo ugroženi. Kako to nije slučaj, opća je slika da naši vojnici u toj ratom rastrganoj zemlji u relativnoj sigurnosti vojnih baza obučavaju afganistansku vojsku potrebnim vještinama da jednog dana u dalekoj budućnosti preuzme brigu za sigurnost zemlje.
Dio te iluzije tek bi povremeno bio razbijen šturim izvještajima o nekoliko incidenata u kojima su sudjelovali i hrvatski vojnici, nakon kojih bi uslijedilo opširno uvjeravanje kako je u Afganistanu, bar kad su Hrvati u pitanju, sve u najboljem redu i da je riječ samo o manjem incidentu te da naši saveznici u NATO-u beskrajno cijene što im pomažemo u toj misiji.
Kako je Assange zeznuo MORH?
Malo više upitnika nad pravim sadržajem hrvatske misije u Afganistanu i stvarnom sigurnošću pojavilo se nakon izvještaja WikiLeaksa u kojima su otkriveni nepoznati detalji o djelovanju pripadnika HV-a u toj zemlji. Da nije bilo Assangea ne bismo, primjerice, imali pojma o događaju iz kolovoza 2009., kada je nekoliko naših vojnika zajedno s pripadnicima afganistanske vojske upalo u talibansku zasjedu. Dvojica afganistanskih vojnika su ranjena, a hrvatski kolege pozvali su pomoć. Izvještaj o događaju sastavio je zapovjednik hrvatskog tima, ali MORH-u nije palo na pamet o svemu izvijestiti javnost.
Tek kada je u nedjelju objavljena snimka na kojoj se vide hrvatski vojnici u borbenom djelovanju u Afganistanu, došlo je do većeg otrežnjenja, barem kod većine. Konačno se jasno moglo vidjeti kako su oni zapravo u neposrednoj blizini borbi s talibanima i da, kako kaže vojnik sa snimke, "tamo uopće nije tako bezazleno".
24sata TV objavio je, naime, snimke na kojima se vidi borbeno vozilo oblijepljeno hrvatskim zastavama i čuju glasovi na hrvatskom jeziku usred borbi u Afganistanu. Zahvaljujući povećanom interesu javnosti, konačno se sramežljivo počela nazirati i mogućnost javne rasprave o stvarnom karakteru afganistanskog angažmana.
Nažalost, takva bi rasprava ponajviše koristila premijerki Jadranki Kosor. Od svih koje se dan nakon objave uznemirujuće snimke pitalo za objašnjenje ili komentar, jedino je šefica Vlade lakonski ustvrdila kako "nije vidjela tu snimku"?!
Uza sve obveze, kojih kao premijerka sigurno ima na pretek, ovo je doista neprimjerena i krajnje neosjetljiva reakcija za političarku koja voli graditi imidž suosjećajne osobe. Najmanje što je morala učiniti nakon objave te snimke bilo je da je pogleda, ne jednom nego više puta, i nakon toga zatraži detaljni izvještaj od ministra obrane o situaciji na terenu, ali i o procjenama što se u tom području očekuje u idućih šest mjeseci ili godinu dana.
Je li postalo preopasno?
Da je to napravila, možda bi saznala kako se stanje u Afganistanu iz godine u godinu pogoršava, da je prošla godina zapravo bila najkrvavija od svih te da je tada više od 700 savezničkih vojnika izgubilo život.
Čula bi i svjedočenje jednog od hvarskih vojnika koji upozorava kako se mladići u mentorskim timovima koji prate afganistansku vojsku nalaze u "opasnim situacijama, smrtonosnim i pogibeljnim".
Za nadati se je da je premijerka u međuvremenu ispravila svoju pogrešku te da će nakon pogledane snimke i detaljnog razgovora s ministrom obrane, podržati inicijativu SDP-a da se u Saboru održi rasprava o tome je li Afganistan postao preopasan za hrvatske vojnike. Postoji barem 31 jako dobar razlog za to. Toliko je savezničkih vojnika samo u siječnju 2011. poginulo u Afganistanu.
