Đorđe Dokmanović hrvatski je šaptač poskocima. Ovaj veliki ljubitelj prirode, životinja i biljaka živi u Moravicama u Gorskom kotaru. Otkriva sve tajne najopasnije i najotrovnije europske zmije koja živi i u Hrvatskoj. Proljeće jedva da je počelo, a na Kalniku je već "uzela" prvu žrtvu - muškarca je ugrizla dok se penjao po stijenama. Srećom, preživio je.
U proljetne dane poskocima je vrijeme parenja pa su aktivniji i neoprezniji i mogu se češće zateći, kaže Đorđe.
Objašnjava kako su poskoku za postizanje temperature tijela potrebne sunčeve zrake pa izlazi oko 9 sati, a punu energiju dostiže oko 11.30 kako bi je akumulirao za noćni lov na miševe i voluharice. Opasan je, ali neće napasti prvi.
"Zmija je kao i bilo koja druga životinja. Kad je čovjek pusti, ona ide svojim putem. Iz čista mira neće napasti, ugrist će tek kad je čovjek pokuša uhvatiti ili ubiti, ali to je njezina obrana. Naravno, ima i nesretnih slučajeva, recimo kad berači šparoga zavuku ruku u neko žbunje u kojem se skriva, ali ako ga vidite na otvorenom, on je taj koji će prvi pobjeći", ispričao je Đorđe za Jutarnji list.
Zmija slabo vidi, ali odgovara na vibracije pa je ovo najbolji način da ga se upozori.
"On će se izdići i zašištati, jadan, na svaki mogući način pokušat će nas upozoriti da je tu, ali često ni to nije dovoljno. Nije ih moguće sresti na čistini, uređenom polju. No, brojne su ovdje napuštene kuće u čijim se podrumima mogu naći legla od 10-20 komada. Dođu i do održavanih okućnica ako tamo ima kamenja, cigli, najlona, svega na čemu bi se mogli ugrijati", dodaje Đorđe.
On je i pasionirani ljubitelj fotografije pa vrijedno bilježi sve što ga okružuje, a ljepote mu tamo ne nedostaje. Ljubav prema svojim hobijima uspješno prenosi na djecu, na svoje dvije kćeri i na klince iz susjedstva, koje upoznaje čak s poskocima.
"Dovedem ih da ih gledaju i onda im pričam priče o njime, to je najbolji način da ih upoznaju, ali i opasnosti u koje se može izroditi susret s njima. Moraju ih znati respektirati i mora im biti jasno da se s njima nije za igrati. Vrlo su lukavi, vidiš ga na kamenu, to im je kao terasica, kada se osjete ugroženima, učas izmigolje i nestanu", rekao je Đorđe za Jutarnji list procjenjujući da u šipražju njegova sela ima sigurno 300 jedinki ove zmije.
