Zidari, tesari ili keramičari Hrvatskoj
očajnički trebaju, ali za ta zanimanja je sve manje interesa.
Škole upisuju sve manje i manje učenika tih struka, a građevinci
bi rado zaposlili i radnike iz BiH ili
Bugarske, ali ni oni ne žele doći u
Hrvatsku, jer im se ne isplati.
Naša novinarka Petra Mlačić bila je u strukovnoj školi u
Bedekovčini u kojoj ove godine nisu upisali ni
jednog tesara, a mogli bi ih zaposliti 30.
Ovo je generacija građevinskihtehničara prije 20 godina. A ovo je sadašnja (uspoređuje naša reporterka veličinu razreda otprije 20 godina i danas).
Pritom je, zanimljivo, najmnogoljudniji smjer danas značajno manji od onog nekoć. Razreda tesara danas - nema.
"Prema interesu koji iskazuje realni sektor, odnosno poduzetnici da imamo sada 30 zidara, vjerojatno bi svi dobili posao. Što se tiče ostalih zanimanja – monter suhe gradnje, soboslikar, ličilac... vjerujem da bi njih po deset našlo posao", otkriva nam Vera Hrvoj, ravnateljica Srednje škole Bedekovčina.
Tako je razmišljao i Florijan, pa je sada u drugom razredu za arhitektonskog tehničara.
"Gledao sam od čega bih mogao živjeti, a i htio sam baš to upisati. Rekao sam kaj bude, bude... Tata je radio u jednoj firmi pa smo razgovarali da bi išao na praksu tamo i, ako mi se svidi, da bi probao tamo dobiti posao", priča nam Florijan Škrbljin, učenik koji pohađa smjer arhitektonski tehničar.
Montera suhe gradnje, keramičara, rukovatelja samohodnim građevinskim strojevima, keramičara oblagača... Svi oni nedostaju. Poslodavci u Hrvatatskoj trenutno traže gotovo 900 radnika građevinskih zanimanja. Školu u Bedekovčini zovu svaki tjedan, tvrtke jednostavno vape za učenicima i nude im sve – stipendiju, praksu, siguran posao.
"Hodamo po gradilištima i oni nas uče kako to već ide u velikim firmama i polako se praksiramo", opisuje nam Kristijan Čehulić, učenik smjera građevinski tehničar.
I svejedno, interesa jednostavno nema.
"Uopće nema građevinskih radnika, evo kod nas tvrtke dolaze u škole svake godine, žele ih stipendirati od prvog razreda i ne mogu ih dobiti. Jednostavno će morati uvesti radnike iz BiH, Rumunjske", uvjerena je Sandra Tuđa, nastavnica stručnih predmeta Srednje škole Bedekovčina.
Prava je situacija još gora od toga. Rumunji i Bugari žele raditi u Italiji, radnici iz BiH u Njemačkoj. A dok je dozvoljena kvota za uvezene radnike mala, sve zajedno 2.000, samo je lani iz zemlje otišlo 36.740 osoba, a zbog posla u inozemstvu prebivalište je odjavilo njih 16.789.
Građevinskom sektoru i dalje Hrvatska nije meka, objašnjava nam direktor jedne od najvećih tvrtki u Hrvatskoj, koja je u konstantnoj potrazi za radnicima. Ni dobrom plaćom ni urednim radnim vremenom ne uspijevaju privući strane radnike, koji su u zadnje vrijeme – jedini.
"Mi smo prošle godine u svim osnovnim školama Krapinsko-zagorske i ove godine u školama Zagrebačke županije napravili predstavljanje naše tvrtke i ponudili stipendiju od 1.500 kuna i mislim da smo došli negdje do pet ugovora", kazao nam je Drago Kamenski, direktor građevinske tvrtke.
Kriza je građevinskom sektoru bila prvi udarac. Pad cijene rada drugi. Njemačka koja za te poslove treba barem 500.000 radnika godišnje i dalje je treći udarac. A četvrt, najnoviji je da sve više tvrtki posao radnicima iz Hrvatske pronalaze posao u inozemstvu.
"Činjenica je da interesa za ta zanimanja u Hrvatskoj nema i po svemu sudeći Hrvati neće graditi Hrvatsku", tvrdi Drago Kamenski, direktor građevinske tvrtke.
A Florijan si je baš tako s 15 godina - osigurao egzistenciju...
"Ja bi htel to raditi, a za druge ne znam", zaključuje Florijan.
