Otkada je pandemija virusa Covid-19 paralizirala veći dio svijeta, mogu se čuti priče ljudi koji su se prije nastupanja mjera našli u drugim državama. Neki od njih su naravno i Hrvati pa se tako čula priča njih nekoliko koji su ostali zarobljeni na ciparskom aerodromu bez mogućnosti leta kao i onih koji su radili u inozemstvu pa morali tamo ostati. Isto proživljavaju i dubrovačka povjerničarka umjetnosti i profesorica na Sveučilištu u Dubrovniku Sandra Uskoković i zagrebački redatelj i osnivač kazališta "Bacači Sjenki" Boris Bakal.
Oni su se doslovno našli na kraju svijeta i sada moraju boraviti na Novom Zelandu, bez naznaka kada će se vratiti u Hrvatsku. O tome što ih je sve snašlo profesorica Uskoković je ispričala za Dubrovački dnevnik. Njihova tortura traje sada već mjesec dana otkada su krenuli na putovanje.
Prije Novog Zelanda bili su u Australiji
Razlog zašto su se dubrovačka profesorica i zagrebački redatelj našli na južnoj hemisferi kugle Zemaljske jest Erasmus+ KA107 program Sveučilišta u Dubrovniku u suradnji s University of Western Australia koji je bio okosnica za daljnja predavanja na University of Sydney (School of Architecture & Design) te na Victoria University (Wellington, Novi Zeland). Tamo su predstavili i rad istraživača "Bacača Sjenki". Ukratko, imali su dogovorene brojne stručne sastanke i projekte.
"Čini nam se da smo krenuli prije nekoliko godina, a zapravo smo krenuli prije mjesec dana, ali se toliko toga dogodilo da izgleda kao da smo već godinama na putu. Sve se toliko izmijenilo, čini se, za sada, da kao da se nalazimo u nekom drugom povijesnom razdoblju. Neke stvari koje su bile jučer jako važne nam se čine privremene ili sad već zauvijek nebitne. Kod nas u Hrvatskoj se nije osjećala nikakva histerija tada u veljači kad smo kretali. Jedino upozorenje je bilo stiglo iz Australije, kao, pa zar letite preko Azije, preko Singapura, pa znate li što se tamo događa, pa smo tako u jednom trenutku pokušali promijeniti karte na transfer na Bliskom istoku, ali to je bilo neizvedivo i preskupo pa smo odustali", prepričavaju Hrvati za Dubrovački dnevnik.
'Stvari su se radikalno promijenile kada smo došli u Sydney'
Ovaj dvojac kaže da kriza s koronom nije krenula odmah premda je bilo "prvih naznaka nekih obazrivosti i kontrole u Perthu gdje su se održavala predavanja". No, nije bilo većeg pritiska jer su išli u kućne posjete, upoznavali su roditelje tih ljudi itd. Prepričavaju da je Australija u veljači imala mali broj zaraženih, ali službeno nije postojao neki veliki pritisak te su se ljudi normalno družili i išli u grad. Pred kraj njihova boravka Sveučilište u Perthu je otkazalo sva međunarodna putovanja.
"Stvari su se radikalno promijenile kad smo došli u Sydney. Mislim, ne u našem užem krugu, ali se u vijestima počeo osjećati pritisak i onda je odjednom, skoro preko noći, buknula panika: ljudi su ispraznili dućane, nestalo je toalet papira, a i dućani s municijom su se ispraznili. Mislili smo da je sve jedna neslana šala, a pogotovo ovo s municijom, iako smo bili svjesni da se nalazimo u zemlji -kreatoru filma 'Mad Max'", govore oni.
Na Novom Zelandu su zatekli pravu krizu
"Ovdje smo jer smo trebali održati dva predavanja o arhitekturi i baštini. Borisov sin Adrian koji već dugi niz godina živi na Novom Zelandu i bavi se filmom, računalnim igrama i cloud computingom nam je iznimno pomogao oko traženja smještaja i upoznavanjem kako „stvari ovdje funkcioniraju“ i doista ne znamo kako bi uspjeli naći krov nad glavom bez njegove pomoći. Od 13. ožujka, tj od dana dolaska pa do danas, svakim se danom u suludom preskakanju informacija od veleposlanstva, raznih avio kompanija te s bombardiranjem raznim lokalnim i svjetskim političkim odlukama, mijenjaju i naše odluke, raspoloženja, stanja svijesti što nas čini iznimno tjeskobnim jer nismo „doma“ i naš je povratak ili boravak krajnje neizvjestan", objasnili su za Dubrovački dnevnik.
Zbog epidemije su ulice u Wellingtonu prazne
Sandra i Boris objašnjavaju da im je uskraćen povratak u Australiju odakle su se trebali vratiti u Lijepu Našu. No, da su se vratili morali bi biti kod njih 14 dana u karanteni što bi spriječilo njihov povratak. Uz tešku muku, prepričavaju oni, promijenili su karte s odlaskom iz Sydneya u odlazak iz Aucklanda i odmah su zbog toga kupili karte Wellington Auckland.
"Tada su nam otkazali prvo predavanje u gradskoj galeriji Wellingtona. Tom smo se događaju vrlo radovali jer se radi o jednoj od najvažnijih gradskih ustanova u Wellingtonu i očekivali smo brojnu i stručnu i zainteresiranu publiku. Onda nam 18. ožujka javljaju iz Hrvatske da postoji mogućnost i da nam let Singapore Airlines 30. ožujka bude otkazan, zovu nas u 3 ujutro, bude nas i traže da se odlučimo jer postoji, možda neki let 19. ožujka. Dana 19. ožujka je zakazano predavanje na Victoria University koje treba odraditi jer zbog toga smo došli. Nismo znali što da radimo, trebalo je da se usred noći spakiramo, nađemo neki prijevoz do Aucklanda i navrat nanos otputujemo – što je bilo ravno ludilu. Odlučili smo da pričekamo", govore profesorica i redatelj.
Preskupi smještaj u Novom Zelandu koji su jedva našli
Na Victoria Universityju su 19. ožujka održali predavanje koje je bilo dosta pusto, studenti su sjedili udaljeni dva metra jedno od drugoga. Dva dana nakon toga je vlada Novog Zelanda najavila totalnu karantenu pa je zabranjeno međugradsko kretanje i put. Premda je broj zaraženih bio manji od sto, sve je upićivalo na socijalnu distancu i samoizolaciju. Tada je i Singapur zatvorio granice i zabranio tranzitne letove. Od 23. do 30. ožujka Sandra i Boris tražili su smještaj - pisali su na brojne adrese pa su se čak javili i u hrvatski kulturni klub u Wellingtonu koji ih je potpuno izignorirao.
Waterloo Quay with Wellington Railway Station on the right during quarantine lockdown for COVID19 pandemic. Coronavirus outbreak, Wellington, New Zealand - 01 Apr 2020, Image: 511783185, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Dave Lintott / Shutterstock Editorial / Profimedia
"Pokušavamo preko prijatelja iz Novog Zelanda dobiti neke podatke o mogućem smještaju, ali svi su u panici zbog lock-downa i svi se nekako okreću svojim problemima. Očekuje ih gubitak oko 500.000 radnih mjesta u Novom Zelandu. Razmišljamo čak tada da se prebacimo u Auckland jer, paradoksalno, iako je Wellington glavni grad, sve ga zaobilazi, filmska industrija, biznis, pa čak i avio kompanije. Svi važni letovi su iz Aucklanda ili Christchurcha. Ali nažalost upravo zbog lock-downa svi domaći letovi su rasprodani. I tako odlučujemo ostati u Wellingtonu. Prvi upiti za smještaj na Airbnb uz objašnjenje da smo iz Hrvatske, da smo zarobljeni ovdje, da mislimo ostati mjesec ili više ne izazivaju sućut iznajmljivača, ostaju pri cijenama koje su imali prije. Neki se kasnije javljaju, cjenkaju, ali svejedno za nas su te cijene nedostižne. Radimo kalkulacije, i zaključujemo da budući da moramo početi raditi na projektima i predavanjima u Hrvatskoj, da ćemo morati često biti budni po noći, ponekad u ista vremena i dakle na Zoom-u, Whatsappu ili Skypeu da moramo imamo barem dvije odvojene prostorije za rad, barem kuhinju i sobu. Tražimo i nalazimo stan za čiju bi cijenu u Zagrebu dobili dva, cjenkamo se i na kraju, čak izvan Airbnb dobijamo cijenu koju, ako računamo da moramo mjesec dana ostati , zajedničkim snagama, a uz skroman ostali život bez društvenog dodatka, možda možemo podnijeti, pa se na kraju odlučujemo na posudbu novca i najam. U stan dolazimo, 30. ožujka, a u njemu rusvaj: prošli stanari ostavili hrpu smeća, razvaljena vrata u vrt i prozor, a stan, valjda u panici 'lock-downa' čistači nisu sredili, te kontaktiramo vlasnika koji nam uz ispriku daje komforniji stan u blizini", pojašnjavaju.
Imaju mogućnost raditi od kuće pa su morali zamijeniti dan za noć
Profesorica Sandra Uskoković ima online predavanja sa studentima u Dubrovniku dok redatelj Boris Bakal ima sastanke, probe i dogovore oko projekata s njegovim kolegama i suradnicima iz kazališta "Bacači Sjenki". To znači da su zamijenili noć i dan zbog vremenske razlike. Kada je u pitanju situacija s koronom na području Oceanije, oni pojašnjavaju da se ona svaki dan mijenja.
"Više je od 1.000 zaraženih što u prenesenom znači da ih je 10.000, ali još uvijek najveći broj ih je u Aucklandu. Pratimo sedam različitih mapa razvoja Covid-19 u svijetu i posebno one u Singapuru jer preko njega bismo se trebali vratiti. Pratimo i Novi Zeland, jer smo tu i treba znati kolika je razina opasnosti i izloženosti, kao i Hrvatsku, da znamo u što se možda vraćamo ali i SAD, jer je tamo vrtoglavi uspon pandemije", govore oni.
Kakva je situacija s koronom na Novom Zelandu?
"Ne znamo nikoga osobno ovdje tko je zaražen. Nekoliko nam je prijatelja po povratku iz inozemstva bilo u samoizloaciji, ali nitko nije obolio. Ljudi su disciplinirani, iako ih ima dosta i na ulicama čim malo izađe sunce. Više dana je kiša padala cijeli dan vodoravno, a 'real feel' je bio četiri stupnja Celzijusa. Užas. Malo nas je strah ako budemo morali ostati radi zime koja nadolazi, a mi smo ovdje došli s ljetnom i lakom jesenjom robom. Što se tiče karantene, sve osim bolnica, apoteka i dućana s hranom je zatvoreno. Nema skrivenih lokala koji su otvoreni. Alkoholna pića se jedino mogu naručiti preko Interneta i to do 3 litre, ali je gužva ogromna pa su stranice tih dućana također sad zatvorene. Ljudi se voze autima, ali rijetko, nema policije na ulicama i nitko ne upozorava ljude da ne smiju van, ali čini se da se većina pridržava toga.
Rush hour, Victoria St. The city centre during quarantine lockdown for COVID19 pandemic Coronavirus Outbreak, Wellington, New Zealand - 27 Mar 2020, Image: 509940844, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Dave Lintott / Shutterstock Editorial / Profimedia
Malo je pusto i ponekad se osjećamo kao Pale sam na svijetu u Wellingtonu, a onda odjednom sa svih strana, biciklisti, trkači, starci s djecom. Zanimljivo je da kako je Wellington užasno rastegnut teritorijalno grad i sav na brežuljcima i udolinama da javni prijevoz još vozi iako je on često najveći rasadnik zaraze. Mi ga ne koristimo, nosimo maske i rukavice, koje koristimo ako idemo u dućane ili apoteku. Ljudi se izbjegavaju, ali smješkaju na ulicama i u parkovima. U manje dućane se ulazi samo po jedan a u veće nakon određenog vremenskog razmaka i čekanja u redovima na udaljenosti od dva i više metara. Parkirališta su zatvorena u velikim samoposluživanjima da mogu redove imati pod kontrolom", prepričavaju Sandra i Boris.
Ne znaju koliko će dugo ostati tamo
Kada je riječ o njihovom povratku u Hrvatsku, Boris i Sandra ne znaju kada će to biti, jer kako kažu, situacija se svaki dan mijenja pa su zbog toga malo histerični. No, u kontaktu su s hrvatskim veleposlanstvom u Canberri i oni im pokušavaju naći mjesto u nekom povratničkom avionu iz Njemačke ili Austrije. Naime, na Novom Zelandu je ostalo zarobljeno više od 12.000 Nijemaca i preko 4.000 Austrijanaca. Općenito, tamo je puno turista iz cijelog svijeta.
"Tek je u subotu novozelandska vlada stavila te 'zarobljene' strance na listu prioritetnog kretanja po zemlji tako da sada možda možemo početi planirati odlazak, ali traže garanciju da odlazni let iz Aucklanda ili Christchurcha postoji i da je osigurano mjesto na njemu. Nama je teško jer Air New Zealand ima politiku da te letove povratničke najavljuje samo 24 sata prije odlaska, a mi onda moramo sve ostaviti, naći vezu za Auckland koji je 10 sati vožnje autom po cestama opasnim za Europljane, spakirati se i odmah krenuti. Problem je što ti takozvani humanitarni letovi su komercijalni tako da mi i svi putnici moraju ponovno kupiti karte za njih. Slijeće se u Frankfurtu ili Beču gdje treba onda naći odmah vezu za dalje jer Nijemci tj. Austrijanci ne dozvoljavaju ostanak. Tako se naše raspoloženje kreće od smiraja ostanka ovdje dok se kao stvari ne srede, do panike jedne ili druge ili treće varijante putovanja. Mi teoretski imamo rezervirane karte za 2. svibnja preko Singapura za Amsterdam i dalje za Zagreb, ali su nas iz kompanije prekjučer (3. travnja) obavijestili da trebamo oko 3.500 kn svaki nadoplatiti za tu rezervaciju. Pitali smo mogu li nam garantirati da ćemo poletjeti, a oni su rekli da za sada ne mogu, te ako želimo držati rezervaciju moramo tu svotu platiti, inače nam ostaje samo neiskorišteni voucher za neki drugi, kasniji let. Kada bi taj let bio, to pak ne znaju reći. Sada smo s njima u pregovorima i na Facebooku i preko mejla pa možda se i nešto i ostvari, ali sve je i dalje neizvjesno. Tako da smo stalno na iglama, u stresu. Da nije svega toga ovo bi bilo sigurno jedno od najljepših putovanja u životu, ovako, kao da nismo ovdje", zaključuje dvoje zarobljenih Hrvata za Dubrovački dnevnik.
Situaciju s koronavirusom iz minute u minutu u Hrvatskoj i svijetu možete pratiti OVDJE.
