"Ima ljudi koji traže da im otvorim bolovanje jer su jutros nekako čudno kihnuli, a ima ljudi koji dođu s visokom fibrom, s išijalgijama, ne mogu normalno govoriti koliko ih boli, traže od mene da im pomognem kako god znam – samo da ih ne šaljem na bolovanje", ispričao je za Slobodnu Dalmaciju dvije paradigmatske sličice iz svoje prakse jedan splitski liječnik opće prakse.
Svakodnevno na bolovanju 46.000 ljudi
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, stopa utvrđene privremene nesposobnosti za rad – bolovanja – posljednje dvije godine u stalnom je porastu na području cijele Hrvatske. Raste i broj dnevno bolesnih i broj dana privremene nesposobnosti za rad, a rastu time i troškovi koji opterećuju zdravstveni proračun. Lani je stopa bolovanja bila 3,03, a na bolovanju je svakoga dana bilo ukupno više od 44 tisuće ljudi.
Od toga broja, malo manje od pola otpada na one koji su bolovali na račun tvrtke, dok su ostali na bolovanju bili na teret HZZO-a. U prvih šest mjeseci ove godine stopa bolovanja porasla je na 3,18, a broj dnevno bolesnih bio je 46.909.
HZZO najavio pojačani nadzor bolovanja
Da bi utvrdio zašto je bolovanja sve više, HZZO je, piše Slobodna Dalmacija, nedavno najavio izvanredne akcije i pojačani nadzor. Uvođenje 2009. godine ovlaštenih doktora u sustav kontrole pokazalo je dobre rezultate i smanjilo stopu bolovanja. Oni su kontrolirali ordinacije obiteljskih doktora, pregledavali medicinsku dokumentaciju, mogli su osiguranika pozvati na pregled kako bi mu bolovanje zaključili ili produžili. No, kada su komisije ukinute te postale samo nadzor nad orištenjem bolovanja i utvrđivanja postojanja medicinskih indikacija za bolovanje, a odluke o utvrđivanju i trajanju nesposobnosti za rad prebačene na izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite, broj kontrola drastično se smanjio, i nije trebalo dugo da stvar krene nizbrdo, odnosno da stopa bolovanja krene uzbrdo. I da se za liječnike obiteljske medicine otvori Pandorina kutija.
"Obiteljski liječnik nikad neće otvoriti bolovanje bez razloga jer svako bolovanje ima svoju dijagnozu i preporučeno trajanje. Ali iskorištavanje dana na bolovanju – e tu ja više nemam nikakvu kontrolu", kaže nam obiteljska liječnica iz Splita koja je također htjela ostati anonimna.
Češće boluju zaposleni u državnim službama
"Postoje ljudi koji su se u svojim lažnim bolovanjima već sasvim ispraksirali. Ja točno znam kad pacijent na pregledu glumi, ali ne mogu mu ništa. Boli ga, kaže. I što ću, otvorim bolovanje. Onda ga naručim na kontrolu za kratko vrijeme, ali njega i dalje boli. Kad krenem objektivno utvrditi boli li ga stvarno, on točno zna kad će jauknuti. I to može trajati unedogled. Ako shvati da sumnjam, traži uputnicu za specijalista. A specijalist najčešće preporuči daljnju poštedu. I ja se onda mogu ili svađati s kolegama, ili svađati s pacijentima, s kojima smo ionako u stalnom latentnom sukobu", kaže ista liječnica dodajući kako su češće na bolovanju zaposleni u državnoj službi, koje poslodavac nikad ne kontrolira, koji može ostati na bolovanju koliko želi i koji nakon tri mjeseca bolovanja dobije naknadu od 3300 kuna.
"Neki ne idu na bolovanje i kad bi morali"
Nasuprot njima, zaposleni u privatnim tvrtkama, po riječima splitskog liječnika, na bolovanje najčešće ne idu čak i kad bi morali.
"Evo vam slučajeva iz prakse: žena zaposlena u dućanu koja je na salamoreznici zamalo amputirala prst; čovjek iz građevinske tvrtke, radi na skeli, ima lumboišijalgiju i protruziju diska; žena koja je došla s visokom temperaturom i herpesom – i svi su tražili da im nekako pomognem, ali da bolovanje ne otvaram jer bi mogli ostati bez posla. Oni će uzeti slobodne dane, ili godišnji, ili će raditi s bolovima, ali na bolovanje ne idu. Ljudi čak i s tumorima i drugim izrazito teškim dijagnozama u strahu od gubitka posla rade dok god imaju snage", kazao je za Slobodnu Dalmaciju jedan splitski liječnik.
Naravno, ovo generaliziranje treba shvatiti uvjetno jer niti su u prvoj skupini svi takvi, niti ovi u drugoj.
