Pokradeni, prevareni i siromašni nezainteresirano smo pratili pokret koji je u nizu arapskih zemalja svrgavao diktatora po diktatora, još nas je manje zanimalo zašto Španjolci bdiju i prosvjeduju, a sada s jednakom pasivnošću gledamo sve masovniji pokret Amerikanaca, koji su ustali protiv pohlepe šačice bogatih. Vjerujemo li doista da nas vode časni ljudi?
Nikad ugroženiji i nikad pasivniji
Šteta što se nitko nije prihvatio ozbiljnijeg sociološkog istraživanja koje bi barem pokušalo odgovoriti na pitanje zašto je Hrvate tako teško motivirati da masovno i javno na ulici iskažu nezadovoljstvo zbog bijednog standarda života, korumpirane vlasti, nemogućnosti napretka, birokracije koja im zagorčava život... Nikad, osim u vrijeme rata kad nam je bila ugrožena i fizička egzistencija, nismo živjeli lošije i imali manje vjere da će nam u budućnosti biti bolje. Ako je ikad postojala dobra motivacija da se mirnim, ali masovnim prosvjedima kaže onima koji su nas do toga doveli da tako dalje ne može, onda je to sada. Međutim, ne događa se gotovo ništa.
Dvije točke otpora trulom sustavu
Najveći sindikati potpuno su pasivizirani i teško kompromitirani. Političke stranke prepucavaju se do iznemoglosti i najvažnije su samima sebi, dok je obraćanje biračima i stvarno bavljenje traženjem najboljih rješenja za vađenje iz ovog gliba tek sporedna stvar. Da nas netko stavi pred zid i da moramo iz glave reći koje su to točke otpora trulom sustavu, mogli bismo se sjetiti tek možda dvije. Prva su studenti zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koji ne daju da im pod krilaticom 'besplatnog školovanja' nametnu, u usporedbi sa standardom, gotovo najskuplje školarine u Europi. No, razumljivo, njihov otpor koncentriran je isključivo na tu pojedinačnu stavku i bez obzira koliko opstanak tradicije besplatnog školovanja bio važan na razini općeg interesa, teško da se tu može očekivati masovniji pokret koji će prerasti u nešto više od borbe za jednaku dostupnost školovanja svima.
Urbana gerila
Druga točka otpora su ljudi koji sudjeluju u aktivnostima Građanske akcije. Zato jer su inventivni, pravodobno reagiraju na ključne društvene događaje i na duhovit način podbadaju aktualnu vlast, svakim svojim potezom pridobivaju sve veću podršku. Bez ikakve namjere da se kritizira njihovu časnu misiju građanskog aktivizma i borbu protiv društvenih anomalija, ipak se mora primijetiti da ni oni za sada ne pokazuju znakove mogućeg omasovljenja. Njihov je izbor, čini se, biti urbana gerila. I nitko im to ne bi smio osporavati. Aktivisti Građanske akcije izabrali su tu vrstu otpora, ne žele se javno eksponirati, istupati u medijima i pojašnjavati svoje ciljeve. Kao i u slučaju prosvjednih povorki prošlog proljeća koje su odumrle uglavnom zbog nedostatka volje većeg broja ljudi da im se pridruže, aktivnosti studenata i Građanske akcije gotovo su isključivo ograničene na područje glavnog grada. Ostatak zemlje potpuno je pasiviziran, iako se, osim u slučaju rijetkih iznimki, izvan Zagreba živi još i teže, mogućnost dobivanja posla ravna je nuli, a korumpiranosti nema kraja.
Masovna okupljanja na pogrešnim mjestima
Dok se Hrvati masovno okupljaju jedino u šoping-centrima kako bi peglajući kartice podgrijavali lažni osjećaj vrijednosti, drugdje u svijetu kontinuirano se stvara otpor dosadašnjoj dogmi da se većina mora odricati i ropski raditi kako bi nekolicina uživala u neizmjernim bogatstvima. Teško je vjerovati da Amerikanci, koji su u prosvjede krenuli pod motom 'Okupiranje Wall Streeta', da bi se spontani prosvjedi proširili u desecima gradova širom zemlje, žive imalo lošije od prosječnog Hrvata. Jednostavno su svjesniji činjenice da se svijet iz fotelje teško može promijeniti, učiniti pravednijim i boljim mjestom za život. Hrvati, međutim, ne samo da se ne bune, nego i vlada poprilična nezainteresiranost za vijesti i priče o tome zbog čega to rade drugi te što na taj način pokušavaju, a ponekad i uspiju dobiti. Vijesti o masovnim prosvjedima u europskim zemljama ili drugdje u svijetu u tiskanim medijima zakopane su na posljednjim stranicama, na televizijskim dnevnicima u najboljem slučaju upadnu u blok zanimljivosti iz svijeta, dok tek na internetskim portalima povremeno uspiju dobiti nešto više prostora. No, teško da se za takav odnos prema tim događajima može isključivo kriviti medije, zakonitosti tržišta, u određenoj mjeri, vrijede i u svijetu informacija, pa se tako čitateljima na udarnim mjestima nudi ono što ih zanima.
A gdje ćemo biti 15. listopada?
Zbog svega navedenog bit će iznimno zanimljivo vidjeti koliko će se ljudi okupiti 15. listopada na zagrebačkom glavnom trgu, na kojem je za 18 sati zakazan prosvjed. Ne organizira ga niti jedna domaća nevladina organizacija, aktivistička skupina, niti, sačuvaj nas bože, neki sindikat. Riječ je o globalnoj inicijativi Pokret 15.0, u sklopu kojeg će se prosvjedi održati simultano u cijelom svijetu.
Ostanete li na kauču, nemojte se živcirati kad idući put čujete od predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor kako je to stranka 'časnih ljudi'. Ona to može mirne duše ponavljati jer joj nitko od nas dovoljno glasno, dovoljno jasno i dovoljno često ne govori da je to prokleta neistina.
specijal-201012070191004-Okupacija Wall Streeta specijal-201012070191004-Sve akcije Građanske akcije specijal-201011220227004-Studenti ustali protiv školarine
Vezani članci:
arti-201110040112006 arti-201110020047006 arti-201110030198006 arti-201110030496006 arti-201110030291006
