Jedni to zovu predstavljanjem programa, drugi minisaborima, no i jedni i drugi, nažalost, s debelim crnim povezima preko očiju hodočaste ovom zemljom.
Da nije tako, svoje poruke ne bi slali jedni drugima, kao što to rade, nego nama koji ćemo ponovno na izborima glasati 'protiv' jer nije ponuđen uvjerljiv izbor 'za'. Izostat će čak i iluzija da će se nakon tjeranja s vlasti onih pod čijim se stijegom kralo i varalo sve preko noći okrenuti nabolje. No, one koji si vole tepati da su politički lideri to očito ne brine.
Putujuća brončana bista prvog predsjednika
Da im to smeta ne bi tako ushićeno svakoga dana kliktali i pljeskali jedni drugima pred putujućom brončanom bistom prvog predsjednika, kojom kite pozornicu u svakom drugom gradu.
Ili unedogled objašnjavali načelne točke programa koji je u tolikoj mjeri načelan da čak ni glavnim oponentima nije dao mesa za sočnu kritiku
Ne bi naskakivali jedni drugima na izjave, otvoreno se natjecali tko će koga više uvrijediti i tko će kome niže spustiti.
Njihova Hrvatska je tajkun Tomislav Horvatinčić koji se ne pojavljuje na suđenju na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu, na kojem je trebalo biti nastavljeno suđenje zbog malverzacija dok je bio na čelu tadašnje NK Croatije. Čovjek koji je ovog ljeta napravio jedan u nizu fatalnih prometnih prekršaja i nasmrt pokosio talijanski bračni par, visoko uzdignute glave šeta ispred svog šoping-centra u samom srcu Zagreba i na operaciju ramena leti u Švicarsku.
Misija: Živ dočekati pregled
Naša Hrvatska je osječka bolnica u kojoj se po 500 dana stari na listi čekanja za rutinsku operaciju na oku, ili četiri mjeseca za običan pregled CT-om u jednoj od zagrebačkih bolnica. Sve te pretrage nude nam se, naravno, u brojnim privatnim poliklinikama. No, kako većina građana nema ni za goli život, mogu se samo nadati da će potreban pregled dočekati dok su još među živima.
Njihova Hrvatska je brzinsko prikupljanje više od dvanaest milijuna kuna kako bi se bivšem premijeru Ivi Sanaderu omogućilo da suđenja, na kojima su za njegovu obranu angažirani ponajbolji odvjetnici, umjesto u pritvoru u Remetincu, iščekuje u luksuzu svoje vile u Kozarčevoj. Ulagale su se na njegovu slobodu i kuće i stanovi, a ni ponuda u kešu nije manjkalo. Ovaj put nije uspjelo, no za dva mjeseca slijedi nova runda.
Što Mravak može kad se sjeti, Pavković ne može ni u snovima
Naša Hrvatska je borba s blokiranim računima i ovrhama. Mi nemamo odvjetničke timove, nama se bave neki drugi odvjetnici, koji masnim naknadama za provođenje ovrha parazitiraju na muci ljudi koji su već gotovo sve izgubili u pljačkaškim pohodima političke i poduzetničke elite posljednjih dvadeset godina.
Njihova Hrvatska je ona u kojoj je moguće da se bivši predsjednik HEP-a Ivan Mravak, optužen za sudjelovanje u milijunskim malverzacijama vezanima za tu tvrtku, nakon svega šest mjeseci (od kojih je dio proveo u pritvoru) vrati na posao. Istina, nije vraćen na dužnost savjetnika direktora na kojoj je bio u trenutku kad su mu nakačili lisičine na ruke, ali mora se priznati da nije loša ni pozicija inženjera s oko 9.000 kuna plaće koju su mu osigurali. Kad je priča dospjela do medija, novi šef HEP-a Leo Begović pojasnio je kako je Mravak dok je bio u pritvoru koristio šest neplaćenih mjeseci (?!), te da je nakon toga podnio zahtjev da se vrati, što su u HEP-u 'prema internim pravilima i propisima' morali napraviti.
U našoj Hrvatskoj ne živi Mravak i njemu slični, ona je domovina satnika Marka Pavkovića, koji je po povratku iz Afganistana u prometnoj nesreći ostao bez obje noge. No, za razliku od Mravka, njemu nije dovoljno podnijeti zahtjev za povratkom na posao nakon mukotrpnog liječenja i rehabilitacija. Valjda u Ministarstvu obrane imaju drugačije interne propise i pravila. Ne žele ga vratiti na uredski posao na kojem je radio prije angažmana u Afganistanu jer se, objasnio je Pavković, pravdaju da djelatna vojna osoba mora moći istrčati 3.200 metara u određenom vremenu. Kako je to Pavkoviću nemoguće ispuniti, morat će u mirovinu iako to ne želi.
Mi ne razumijemo njihovu Hrvatsku, oni ne vide našu. Ne otvorimo li im oči na ovaj ili na onaj način, hoćemo li sutra vlastitu djecu od srama moći pogledati u oči?
Vezani članci:
arti-201110171161006 arti-201110171138006 arti-201110171098006 arti-201108110705006 arti-201011120062006
