Mogu li Filipinci nadomjestiti nedostatak radne snage u glavnoj turističkoj sezoni, pitanje je koje se nedavno nametnulo kao tema na skupu poslodavaca u Hrvatskoj gospodarskoj komori u Splitu.
''Čuo sam u Manili da se naši poslodavci individualno raspituju za mogućnost angažiranja Filipinaca. Koliko znam, na našem ih području zapošljavaju Juroslav Buljubašić i Franjo Pašalić, prvi kao pomorce, a drugi kao ugostiteljski kadar, a na skupu u HGK govorio sam o mogućnosti da se Filipinci ovdje zaposle i kao kuhari, konobari, sobarice, spremačice ... jer su oni za takve poslove idealna radna snaga – kaže Ino Munitić, vlasnik renomirane agencije "Pasat" za ukrcaj pomoraca, koja ima urede u Splitu i Šibeniku.
On je 20 godina bio zapovjednik na brodu, a znalo se dogoditi da mu gotovo svu posadu čine Filipinci, ispričao je za Slobodnu Dalmaciju: ''Upoznao sam ih kao vrijedne, poslušne i skromne ljude. Oni su idealan kadar za ugostiteljstvo. Servilni su, uvijek nasmijani, kao stvoreni za rad u turizmu. U usporedbi s našim ljudima, oni nisu toliko snalažljivi, djeluju sporiji, da se našalim, rade na 33 okretaja, ali su kao takvi odgovorni i dobro izvršavaju sve povjerene im zadaće''.
''Osim toga, svi govore engleski, tako da jezična barijera ne bi bila smetnja, a kad bi se naši poslodavci organizirali, postoje načini na koji bi se mogao angažirati veliki broj Filipinaca za deficitirane poslove u Hrvatskoj, posebno u turizmu'', tvrdi Munitić.
Godišnje Filipinci na radu u inozemstvu pošalju u svoju zemlju dvije milijarde i 850 milijuna dolara što utječe na rast životnog standarda i razvoj domaće ekonomije.
Nedavno se spominjalo čak 10.000 Filipinaca koji bi došli raditi u Hrvatsku, no Munitić napominje da sve ovisi o hrvatskim poduzetnicima i uvjetima koje bi im ponudili.
Uz osiguran smještaj i hranu, plaća kuhara s Filipina angažiranog u Hrvatskoj ne bi smjela biti manja od 1.000 eura, a konobara i spremačica, sobarica, od 400 eura neto - veli kapetan Munitić ističući da su to neke realne plaće koje bi ih mogle privući.
HGK na potezu
Poduzetnik Juroslav Buljubašić počeo je zapošljavati Filipince još 1993. godine kad se počeo baviti održavanjem brodske linije između Splita i Ancone. Kaže da su Filipini u puno većoj mjeri ovisni o zaradama svojih građana u inozemstvu od Hrvatske i da državna agencija vodi računa o tome da u svijet odlazi samo dobro obučen kadar, kako bi ih i dalje pratio imidž dobrih profesionalaca.
''Moja su iskustva s njima odlična. Oni su stvarno kvalitetni radnici. Rijetko ćete s Filipincima imati loša iskustva, na 10 radnika možete naići na jednog koji se ne može nositi s poslom, ali to nije slučaj samo s Filipincima, nego sa svima. No, treba naglasiti da oni nisu, kao što se misli, jeftina radna snaga, jer kad se svemu pribroje troškovi smještaja, hrane i aviokarata, poslodavca dođu i do 50 posto skuplje od naših radnika'', kaže on.
''Ono što je bitno jest da Filipini kao država inzistiraju na tome da je svatko od radnika u inozemstvu kvalificiran za mjesto na koje ga se zapošljava i da mori proći sve liječničke preglede, pa se zbog visokog tlaka ili visoke razine kolesterola u krvi na dopusnice za zapošljavanje zna čekati mjesecima'', kaže Buljubašić, koji također potvrđuje da su Filipinci idealni radnici u turističkoj branši, a na radnome mjestu angažirani su 100 posto.
