Čekajući da Axl završi "kinesku demokraciju" nekadašnji fanovi Gunsa pozavršavali su škole i fakultete, pozapošljavali se i dobili djecu.
Usprkos tome, interes za onim što je ostalo od najpopularnijeg
rock benda s početka 90-ih nije jenjavao pa su već po
izlasku srušeni svi rekordi
slušanosti i prodaje.
Najduže pripremani album svih vremena teško je mogao biti dobar, no suprotno očekivanjima, nije ni potpuna katastrofa.
Axl i nepregledna lista suradnika očito su
pažljivo pratili što se događalo na sceni sve ovo vrijeme pa
je od starih Gunsa vrlo malo, dok u
novim pjesmama možemo pronaći natruhe grungea, nu-metala,
Metallice i skoro svega popularnog na rock sceni u zadnjih
15-ak godina.
Međutim, stvari funkcioniraju najbolje kada bend zvuči kao da su u njemu još uvijek Slash i Izzy - "I.R.S" prljavi je r'n'r komad s finim Led Zeppelin umetkom koji nastavlja "Appetite For Destruction", a "This I Love", "Sorry" i "Street Of Dreams" power balade kao preslikane s "Use Your Illusion".
Sve u svemu, uspomena na bolju prošlost nije okaljana, što je u osnovi i domet onog što se danas krije iza naziva Guns N' Roses.
