Čekajući da Axl završi "kinesku demokraciju" nekadašnji fanovi Gunsa pozavršavali su škole i fakultete, pozapošljavali se i dobili djecu.   

Usprkos tome, interes za onim što je ostalo od najpopularnijeg rock benda s početka 90-ih nije jenjavao pa su već po izlasku srušeni svi rekordi   slušanosti i prodaje.

Najduže pripremani album svih vremena teško je mogao biti dobar, no suprotno očekivanjima, nije ni potpuna katastrofa.

Axl i nepregledna lista suradnika očito su pažljivo pratili što se događalo na sceni sve ovo vrijeme pa je od starih Gunsa vrlo malo, dok u  novim pjesmama možemo pronaći natruhe grungea, nu-metala, Metallice i skoro svega popularnog na rock sceni u zadnjih 15-ak godina.

Međutim, stvari funkcioniraju najbolje kada bend zvuči kao da su u njemu još uvijek Slash i Izzy - "I.R.S" prljavi je r'n'r komad s finim Led Zeppelin umetkom koji nastavlja "Appetite For Destruction", a "This I Love",  "Sorry" i "Street Of Dreams" power balade kao preslikane s "Use Your Illusion".    

Sve u svemu,  uspomena na bolju prošlost nije okaljana, što je u osnovi i domet onog što se danas krije iza naziva Guns N' Roses.